Home / AKTUELNO / VELIKA IGRA: Todorić u tajnosti pobegao u Srbiju, sprema UDAR na Hrvatsku, u pitanju milijarde evra..

VELIKA IGRA: Todorić u tajnosti pobegao u Srbiju, sprema UDAR na Hrvatsku, u pitanju milijarde evra..

agrokor- todoric
Piše: Tomislav Kresović
„Prijave igre” Todorića u Beogradu

Kontraverzni tajkun, finansijski špekulant, balkanski magnat, polzički finanisijer vlasti u Hrvatskoj, ali i na Balkanu pre svega Srbiji ali i BIH Ivica Todorić nakon sloma „Agrokora“ i potraživanja poverioca pokušava da spase svoju kožu tako što će da pokuša obaranje hrvatske vlade, otikrivanjem tajni koga je sve finsnirao u Hrvatskoj, potplaćivao u regionu i EU i tako stvorio veliku Balkansku aferu sa međunarodnim karakterom koja u sebi sadrži i špijunske elemente, ali i mogućnost velikog konfrontiranja vlasti Srbije i Hrvatske na više nivoa.

U celu priču se uključuju ministri u vladi Srbije, tajkun Mirosalav Mišković koji je blizak prijatelj Ivice Todorića, deo javnog mnenja koje plaća Todorić i Mišković u Srbiji i Hrvatskoj. Tu su u igri i ruski interesi srpskih tajkuna, ali i delova privrednih oligarhija i mafije. Revizija tvrdi da je vlasnik „Agrokora“ lažirao finansijske podatke i prevario banke i investitore za gotovo dve milijarde evra.

Poltičko-špijunske igre Todorića?

Po pisanju medija u Srbiji Hvatski tajkun Ivica Todorić nedavno je boravio u Beogradu. Iz poslovnih krugova se saznaje da je nekoliko dana je proveo u hotelu „Kraun plaza”, koji je u vlasništvu biznismena Miroslava Miškovića. Tom prilikom, Todorić se sastajao sa vlasnikom „Delta holdinga”, što nije iznenađenje jer je poznato da su njih dvojica prijatelji.

Medijski izvori navode da je Ramljak u Beograd došao kako bi izvestio predstavnike srspke vlade o najnovijim dešavanjima u koncernu. U kabinetu premijerke Ane Brnabić potvrđeno je da se Ramljak sastao s predsednicom vlade kako bi je informisao o situaciji u koncernu. Predsednica vlade je u stalnoj komunikaciji sa ministrima Rasimom Ljajićem, Goranom Kneževićem i Branislavom Nedimovićem, kako bi zaštitili domaću ekonomiju od negativnog uticaja situacije u „Agrokoru” Hrvatski mediji pišu da se „Ivica Todorić neće  predati bez ispaljenog metka.

Angažirao je Ratka Mačeka da mu vodi, piše i uređuje blog na internetu, na kojem iz dana u dan sve više optužuje Vladu. Ali osim optužbi i konstrukcija, nije objavio niti jedan dokument kojim bi potkrijepio svoje tvrdnje.

Ovu je situaciju odlično iskoristila Srbija, koja je ponudila Ivici Todoriću i utočište od kaznenog progona. Naime, Ivica Todorić trenutno se nalazi u Srbiji gde dogovara sve detalje oko mogućeg političkog azila. Tvrtke i imovinu Agrokora u Srbiji Todorić je prepustio nacionalizaciji koju provodi srpska država. Na njihove odluke o preuzimanju imovine Todorić se nije žalio, dok za isti postupak u Hrvatskoj optužuje čitav državni vrh. Ta lakoća rješavanja imovine u Srbiji nije slučajna, nego vjerojatno dio dogovora sa srpskim vlastima. Srbi Todoriću mogu osigurati svojevrsnu zaštitu od kaznenog progona iz Hrvatske.

Također, oni su i najbolji posrednici izglađivanju odnosa s Rusima, koji su i dalje bijesni na Todorića zbog poslovne prijevare. Ta bi prijevara Todorića mogla stajati i glave, a jedini koji na Balkanu imaju nekakav utjecaj na Ruse su Srbi. Kao čovjek koji je navikao čitav život živjeti pod državnim kišobranom, Todorić doslovno vapi za državom koja će mu pružiti zaštitu“. Postavlja se pitanje u kakvu se igru upliće vlada Srbije i sa kojim namerama, a da ne ostavi teške posledice po odnose Srbije i Hrvatske i puta Srbije ka EU?. Kakva je onda relacija vlade Srbije i tajkuna Miškovića koji je oslobođen dela krivice koji mu se nameće u sudskom procesu.

Srbija pod okriljem „Agrokora” zapošljava oko 11 000 građana Srbije. Tu su i igri trgovinske lance „Merkator“, „Idea“ i „Roda“. Hrvatski koncern je vlasnik i beogradskog „Frikoma“ zrenjaninskog „Dijamanta“ i „Kikindskog mlina“. Deo ove kompanije Ivice Todorića je i „Mg mivela“, kao i „Nova sloga“ iz Trstenika. Postavlja se veliko pitanje na koju će kartu igrati vlada Srbije i Ivica Todorić oko kompanija u Srbiji koje su bile u lancu „Agrokora” .

Todorićeva „Šahovnica” u Beogradu ?

Mediji u Srbiji pišu da je došlo do kadrovskih promena u upravi dve kompanije koje u okviru „Agrokora” posluju u Srbiji. Informacije su da je da je novi direktor trgovinskog lanca „Merkator S” Entoni Sošić. On će dužnost generalnog direktora preuzeti u oktobru. On je na toj poziciji zamenio Aleksandra Seratlića, koji je ovim trgovinskim lancem upravljao šest godina. Otkako je kriza u „Agrokoru” počela, dobavljači u Srbiji koji posluju sa „Merkatorom” prilikom svakog razgovora sa novinarima isticali su kako imaju ogromno poverenje u Aleksandra Seratlića i da se ne brinu za svoja potraživanja sve dok je on na čelu „Merkatora”.

Nezvanično se čuje da je Seratliću istekao ugovor, ali ni bankari ni dobavljači nisu bili oduševljeni činjenicom da Seratlić napušta ovaj trgovinski lanac. Seratlić je, inače iz „Merkatora” otišao na mesto generalnog direktora SBB-a, vodećeg provajdera televizije, interneta i telefonije u Srbiji, člana „Junajtid grupe”. Istovremeno, objavljeno je i da beogradski „Frikom” ima novu upravu. Kako je saopšteno, od 1.oktobra na čelu ove kompanije biće Srđan Zlatičanin.

Zlatičanin je karijeru u „Frikomu” počeo pre 17 godina, gde je, posle vodeće pozicije u nekoliko regionalnih centara Srbije, poslednjih osam godina proveo na čelu kompanije u Makedoniji. Dosadašnji direktor „Frikoma” Gojko Đošić rukovodio je firmom punu deceniju. Šta je pozadina ovih kadrovskih promena za sada nije poznato. Sve ovo govori da sledi veliki ekonomsko-politčki konflikt vlade Hrvatske i Srbije i međunarodno mešanje ruskih interesa u obe države.

Srbija kao Todorićev „egzil” ili kolateralna šteta?

Zašto je Todorić izabrao Srbiju za svoj obračun sa vladom Hrvatske to je velika enigma i tu se krije i ozbiljna špijunska afera?. Na sastancima u Beogradu razgovarao je s nizom hrvatskih, srpskih i britanskih medijskih i poslovnih savetnika od kojih je želeo saznati što misle o njegovoj poziciji i planiranom istupu putem objava na svojoj veb stranici. Todorić se sastajao i sa svojim advokatskim timom, a posebno u Beogradu i s jednim od vodećih advokata za međunarodno pravo. Na listi za „odsterel” Ivice Todorića koju pomaže Mirosav Mišković kao lični prijatelj, ali i neki poltički krugovi u regiionu su po pisanju hrvatske štampe njegov bivši šef finansija Ivan Crnjac i to zbog poslovnog, ali i ličnog, porodičnog odnosa koji ih je povezivao u Agrokoru do donošenja posebnog zakona o prinudnoj upravi.

Odmah iza njega je Vili Hemerberger, čovek kojeg Todorić smatra autorom rol-ap kreditnog modela u Agrokoru. Hemetsberger je, zanimljivo, bio jedan od ključnih ljudi koji je učestvovao u prodaji i preuzimanju Volksbanke od strane Sberbanke za 550 miliona evra. Za Finansial Tajmes Hemetsberger je tada u izjavi zagovarao rusku banku i rekao kako Sberbank snažno ulazi na tržišta i raste dok se druge banke „smanjuju“.

Tada je, zanimljivo, Sberbank počeo obilno da kreditira i Agrokor. Danas, Hemetsberger je kao partner Ithuba Capitala iz Beča, jedan od savetnika Ante Ramljaka u Agrokoru. A Todorić je uveren kako je izigrao i njega lično i Sberbanku i pomagao u ulasku fondova u Agrokor. Na listi Todorićevoj listi neprijatelja je potpredsednica hrvatske vlade Martina Dalić. Postavlja se pitanje dali će preko Ivice Todorića i Sberbanke odnosno ruskog uticaja biti krize hrvatske vlasti i koliko će u svemu tome biti interesi Srbije i njene vlade ?

Biografija javnih ličnosti Hrvatske o Ivici Todoriću

Ivica Todorić

Objavljeno: 10.4.2017.
„Ivica Todorić javnosti je poznat kao hrvatski poduzetnik i nekoć vlasnik Agrokora, koncerna koji se smatrao jednim od vodećih kompanija na području jugoistočne Europe. Nakon što je 2017. godine nastupila kriza u Agrokoru Ivica je odlučio prepustiti koncern vjerovnicima i Vladi. Izjavio je kako je ponosan na ono što je stvorio i vjerovnicima uputio za molbu da učine sve kako bi spasili preko 60.000 radnih mjesta“.

Obrazovanje

Ivica je đetinjstvo proveo u malom mjestu Božjakovini na farmi, a kada je trebao krenuti u osnovnu školu obitelj se vratila u Zagreb. U školi nije bio dobar učenik, ali unatoč tome upisao je Ekonomski fakultet na kojem je na kraju i diplomirao.

Privatni život

Obitelj Todorić potječe iz Zmijavaca malog sela pored Imotskog. Đed Ivan je u vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio seoski glavar, imao je osmero đece, a najstariji sinovi Ivan i Ante u Križevcima su pohađali poljoprivrednu školu, a nakon toga i Poljoprivredni fakultet.

Ivica Todorić rođen je 1951. godine u Zagrebu. Kao dijete većinu vremena je proveo na farmi u mjestu Božjakovini. U Zagrebu je završio osnovnu, srednju školu, a nakon toga i fakultet.

U braku je s Vesnom Bašić-Todorić s kojom ima troje đece, Ivana, Antu te kćer Ivu. Svi zajedno žive na velikom imanju u replici dvorca Kulmer u sjevernom dijelu Zagreba, a osim Ivice diplomu iz ekonomije imaju đeca i žena Vesna.

Najstariji sin Ante diplomirao je na Ekonomskom fakultetu i sada radi kao izvršni potpredsjednik. Karijeru je počeo 1996. godine na mjestu poslovođe cvjećarnice da bi polako došao do samog vrha. U braku je i ima troje đece. Mlađi sin Ivan đelovao je kao predsjednik Nadzornog odbora tvrtke Agrokor, a Iva Todorić-Balent kao direktorica marketinga. Vjenčana je i ima troje đece.

Posao

Nakon što je diplomirao 1967. godine Ivica se s obitelji počeo baviti trgovinom i uzgojem cvijeća, a nakon samo nekoliko godina Todorići su držali 40% tržišta koje se bavilo trgovinom cvijećem u vrijeme Jugoslavije.

Pored cvijeća počeli su trgovati voćem i povrćem, a s vremenom Agrokor se tijekom 80-ih godina nametnuo kao vodeći u trgovini, da bi krajem 80-ih godina postao dioničko društvo u kojem je Ivica Todorić imao 100% uđela.

Ante Todorić bio je jedna od najutjecajnijih osoba u vrijeme bivše Jugoslavije kada se nalazio na čelu tvrtke Agrokombinat. Godine 1989. Ivica osniva Agrokor koji i danas bilježi porast, a prva tvrtka koju je kupio bila je Sojara iz Zadra, a što je uspio zahvaljujući kreditu od strane zagrebačke banke, koja mu je dala kredit i kada je nabavljao pšenicu i kukuruz od Kutjeva i PIK-a iz Osijeka za državne rezerve.

Godine 1992. kupuje Agropreradu i Jamnicu, godinu dana kasnije Zvijezdu, zatim Konzum i Ledo da bi 1995. godine Agrokor i službeno postao koncernom. 1998. godine kupuje vino Jaska, zatim preuzima tvornicu mineralne vode iz Bosne i Hercegovine Sarajevski kiseljak.

Godine 2003. preuzima Frikom tvornicu sladoleda iz Srbije, a 2004. godine punionicu mineralne vode Fonyodi u Mađarskoj te tvornicu sladoleda Baldauf. Slijedi preuzimanje PIK-a Vrbovec te lanca trgovina Merkator iz Slovenije.

Velike promjene u Agrokoru nastupile su 2017. godine kada je na mjesto Ivice Todorića prvo došao Antonio Alvarez III. da bi nakon toga Vlada imenovala povjerenika koji će nastaviti proces restrukturiranja.

Potpisivanjem stend-stil ugovora s bankama Ivica je polako počeo gubiti kontrolu nad kompanijama koje su bile pod vlasništvom Agrokora. Među prvima se našao Vupik, a nakon toga bi moglo i Belje. Jasno je kako će Ivica vjerojatno izgubiti i dominaciju koju je imao u Zvijezdi s 51,84%.

Nakon što je vlada donijela zakon poznatiji kao Lex Agrokor postalo je očito kako Ivica više nema nikakvog utjecaja na ono što bi se trebalo događati u Agrokoru. Pretpostavlja se kako će svi krediti koje je koncern trebao otplatiti pasti na leđa kompanije nakon što povjerenik preuzme vodeće mjesto Ivice Todorića.

U dogovoru s bankama nakon potpisivanja stend-stil ugovora na čelo kompanije stigao je Antonio Alvarez III, koji je trebao biti zadužen za proces rekonstruiranja Agrokora. Nakon što je aktiviran Lex Agrokor, potvrđeno je kako će Alvarez ostati i vjerojatno surađivati s novim povjerenikom Antom Ramljakom, kojeg je imenovala Vlada Republike Hrvatske.

U opisu posla povjerenika stoji kako ima pravo sklapati predstečajne nagodbe te uz suglasnost vjerovnika dobavljačima dati uđele u tvrtkama ili prodavati imovinu. Prema zakonu stoji da oni kojima se najviše duguje mogu otpisati dug i tako nadglasati ostale.

Najveća postignuća

Zbog poduzetničkog duha i toga što je otvorio velik broj radnih mjesta Ivica Todorić je 2009. godine proglašen za poduzetnika godine, a nekoliko puta je bio proglašen menadžerom godine.

Agrokor se dugo vremena smatrao jednom od najvećih privatnih kompanija u Hrvatskoj te jednom od najjačih u jugoistočnoj Europi s preko 40.000 zaposlenih i s prihodom preko 28 milijardi kuna.

Hrvatski medijski izveštaji pišu da se Tuđmani i Todorići družili još od početka 70-tih. Nedeljnik Feral je pisao kako je Vlada početkom 1993. „ukinula visoke prelevmane na uvoz soje dan ili dva pre dolaska broda sa teretom za Agrokorovu Sojaru Zadar, da bi ih dan nakon prekrcaja vratila na stare postotke, bez objašnjenja“. Krunski dokaz o državnoj pomoći stiže 2008. kad je odnekud isplivao dokument iz 1999. s potpisom ministra finansija Borislava Škegre. Bilo je to državno jemstvo za 31 miliona evra vredno instrano izdanje korporativnih obveznica čiji je agent bila jedna luksemburška banka, a kojim je finansirana gradnja Agrokorovog distributivnog centra u Zagrebu. „Poznavaoci prilika iz tog vremena kažu kako je upravo Agrokorov izlazak na međunarodno tržište kapitala te 1999. godine, kada je za zaduženje jamčila država, bio glavni impuls kojim je krenulo njegovo širenje. Tada je imao ukupne prihode od 3,2 milijarde kuna, otprilike deset puta manje nego danas“, navodi se u tekstu objavljenom uz otkriće tog dokumenta.

Od 2000, dakle godinu dana nakon dobijanja Škregrina jamstva, započinje širenje Konzuma po Hrvatskoj i pretvara ga u najveći domaći trgovački lanac, u koji plasira znatan deo robe koja dolazi iz Agrokorove proizvodne sekcije.

Vlasnik Agrokora, koji se pokazao korektnijim poslodavcem od prosečnog hrvatskog tajkuna, stvorio je i čvrste veze sa sindikatima – poklanja im hranu za sindikalne kongrese, njegove kompanije se oglašavaju u glasilu Sindikalna akcija. Zatreba li mu, lako može pobuniti radnike, kao što je to bio slučaj 1999. kad je vlada najavila da će pomoći izgradnju uljare u osječkom Čepinu, blizu mesta gde je on nameravao sagraditi svoju uljaru. Zašto je baš Ivica Todorić uspeo? Početkom 90- tih bilo je i drugih koji su uzletili, no danas ih više nema na hrvatskoj poslovnoj sceni. Osim Todorića, preostala trojica iz pokera najpoznatijih tajkuna – Miroslav Kutle, Josip Gucić i Luka Rajić danas su u inostranstvu, a pritom je samo Rajić, prodavši Dukat kupljen na nikada rasvijeljeni način, otišao preko granice dobrovoljno, dok su ostala dvojica pobegla pred hrvatskim pravosuđem. Iako je u nekoliko navrata zapretio da će prodati strancima sve što ima, Todorić to nikada nije učinio- ostao je ovde, nastavio jačati Agrokor i postao najbogatiji građanin Hrvatske.

Osobe upućene u poslovanje Agrokora svedoče o postojanju cele mreže koja funkcioniše tako što se veliki broj ministara koji su se nakon staža u Vladi skrasili u Agrokoru. Todorićev prijatelj, bivši zagrebački gradonačelnik Branko Mikša, koji je tokom rata bio HDZ- ov ministar privrede, a potom i trgovine, i danas je zaposlen u Agrokoru, a takođe je i zamenik predsednika NO tog koncerna. Uz predstavnike Vlade, isti je poslodavac je zaposlio i bivše sindikalne lidere Vitomira Begovića i Anu Knežević, pa se čini kao da je koncern stvorio svoje Gospodarsko-socijalno vijeće. Od svih dosadašnjih zaposlenih u Agrokoru, najzanimljiviji je ipak Željko Rohatinski – bivši guverner Hrvatske narodne banke između 2000. i 2012. prve dve godine svog mandata, dakle sve do 2002. godine, sedeo je u NO Agrokora. U novije je vreme izbila afera kad se otkrilo da je njegova supruga Marija Rohatinski prodala svoju gubitašku špeditersku firmu Romah d.o.o. Agrokoru, a u čijem je vlasništvu kuća u kojoj guvernerova obitelj živi, što je zamrljalo lepu sliku koju su Hrvati imali o guverneru i pojačala sumnju u njegova eventualna pogodovanja bivšem poslodavcu. Uprkos bliskosti s delom HDZ-a, zlatno dobra umreženost isprepletenosti Agrokora s državnim vlastima počinje tek pobedom opozicione koalicije na parlamentarnim izborima 2000. Tako je Damir Kuštrak, koji je bio član pet NO Todorićevih kompanija, otišao nakon petogodišnjeg staža u upravi Agrokora na mesto zamenika ministra finansija Mate Crkvenca (čiji je sin menadžer u Konzumu), da bi se kasnije vratio u upravu Agrokora čiji je i danas član. Agrokor se pojavio naglo, usred rata 1992. godine, kad je u svega dve godine kupio nekoliko uglednih kompanija kao što su zagrebački trgovački lanac Konzum,tvornica ulja Zvijezda, punionica vode Jamnica. Pre tačno dvadeset godina, 1992. godine, šira hrvatska javnost je prvi put čula za uspešnog cvećara Ivicu Todorića i to u tekstu objavljenom u Globusu gde je prozvan zbog načina na koji se uključio u privatizaciju bivših društvenih poduzeća. Tada je bila aktuelna priča o transakciji Agrokora sa Zagrebačkom bankom vezano za kredit od šest miliona maraka. Agrokor je trebalo da kupi od poljoprivrednog kombinata u Osijeku pšenicu i kukuruz za robne rezerve RH, ali deo te robe Agrokor je izvezao, prodao devize Ini, a da bi se izbegao skandal zbog praznih državnih magacina i pravdao kredit nabavili su pšenicu po niskim cenama od vojvođanskih poduzeća. Već naredne, 1993. počinje veliki šoping – Ivica Todorić kupuje punonicu vode Jamnica, tvornicu ulja Zvijezda i DIP Turopolje, a 1994. steče velike udele u još sedam bivših društvenih kompanija – splitskom Bobisu i mlekari Mils, kompaniji Silos mlinovi Vinkovci, PIK Vrbovcu, zagrebačkom Ledu, hotelu Intercontinental i, što je najvažnije, Konzumu. Želeo je stvoriti prehrambeni koncern koji će se moći odupreti multinacionalkama. Bio je to pravi trenutak, jer u zemlju u ratu stranci nisu željeli ulagati, pa je nekadašnje društveno vlasništvo prodavano po vrlo pristupačnim cenama, a država je pritom davala i dodatni popust za kupovinu tzv. starom deviznom štednjom.

Vrlo brzo, zaređalo je nekoliko novinskih tekstova u kojima se kritkuje Agrokorov način poslovanja. Povodom vesti da je „Zagrebačka banka dala kredit od 80 miliona maraka za otkup kukuruza, a finansijska policija otkrila da je od toga 48,9 miliona maraka Agrokor nenamenski potrošio“ u Slobodnoj Dalmaciji izlazi intervju s Nikolom Baračem, direktorom tada moćnog Dalmacomerca, koji je podigao krivičnu prijavu protiv Agrokora i Zagrebačke banke. Barač je ljutito izjavio kako takve kredite za podsticaj proizvodnje za izvoz, gde je kamata četiri umesto tada standardnih 12 posto, dobija samo Todorić“.

(Vidovdan)

Check Also

KISINDŽER: U SUDARU SA KINOM, AMERIKA SVE SLABIJA, POTREBNA NOVA STRATEGIJA

Bivši američki državni sekretar Henri Kisindžer je predložio da se sa Kinom ponovi isti trik …