PRAVA ISTINA: NIKOLA TESLA JE UBIJEN, A HITLER NIJE IZVRŠIO SAMOUBISTVO!

Direktor Centra za antiterorizam i svjetski mir, u autorskom tekstu za “SVJEDOK” i za online “Veterans Today” otkriva, dosad, strogo čuvanu tajnu o ubojstvu Nikole Tesle, ali i o mračnim igrama Amerike i suradnji s najvećim Hitlerovim zločincima.
Vijest o ubojstvu Nikole Tesle do mene je stigla kad sam poslušao youtube prezentaciju u kojoj Eric Berman priča Greg Syzmanskiju kako je otkrio da je njegova bivša djevojka bila kćer bivšeg nacističkog zapovjednika Otto Skorzeny-ja, te da je tako, sasvim slučajno, imao priliku da se sretne s ostarjelim Skorzenyjem koji je godinama živio u SAD-u, radeći kao stolar s novim identitetom koji mu je omogućila CIA nakon 2. svjetskog rata.

Berman (koji ponekad koristi pseudonim Eric Orion) je dobio puno priznanje Skorzenyja, koji se približavao kraju svog života, i koji mu je dao punu kutiju za cipele sa stotinama fotografija koje podupiru njegove tvrdnje.

Među brojnim važnim otkrićima, Berman je čuo od Skorzenyja da je on osobno ugušio Nikolu Teslu 6. siječnja 1943., i da mu je tada, u ubojstvu asistirao njegov nacistički kolega Reinhard Gehlen.

Tesla je tada imao 86 godina.

Prema izjavama Skorzenyja, on i Gehlen su uspjeli namamiti Teslu dan prije ubojstva da im otkrije detalje svojih najvažnijih otkrića. Nakon što su ga ubili, ispraznili su cijeli sadržaj Teslinog sefa, i sve što su odatle ukrali predali su Hitleru.

(Komentirajte autora: SAD je ponovno došao u posjed ovih dokumenata kroz operaciju Paperclip ili operacije “Spajalica”, na kraju 2. svjetskog rata.)

Otto Skorzeny je bio Hitlerov ubojica i tjelohranitelj, jedan je od mnogih nacista koji su se infiltrirali u SAD nakon 2. svjetskog rata kroz operaciju Paperclip, a na isti je način u Ameriku stigao i Reinhard Gehlen, koji je kreirao CIA-u i BND (Tajnu službu Zapadne Njemačke.).

Iako se u javnosti mislilo da je Skorzeny umro 1975. u Španjolskoj, on se u javnosti ponovno pojavio 1999.

Otto Skorzeny je objasnio kako je (unatoč knjigama iz povijesti i informacijama koje je servirala CIA) pomogao Hitleru pobjeći u Austriju u avionom kojim je upravljala žena pilot Hanna Reitsch.

“Hitler nije umro izvršivši samoubojstvo”, rekao je Skorzeny.

“Ubijen je njegov dvojnik, tako što su ga upucali između očiju, i zubarski karton dokazuje kako to nije Hitler. Amerikanci su tu informaciju držali u tajnosti jer su bili zabrinuti da bi istina mogla razgnjeviti Ruse.”

Unatoč prepirkama o Teslinom podrijetlu, Nikola Tesla je rođen u Smiljanu u Lici, 10.srpnja 1856., u regiji države Austrougarske (Vojne Krajine – Austrougarske, koja je 1881. pridružena Banovini Hrvatskoj kao Ličko-Krbavska županija.), u kojoj je tada živio, većinom, srpski živalj, a koja se danas nalazi u modernoj Hrvatskoj.

Tesla je bio sin pravoslavnog svećenika koji je došao do mjesta nadbiskupa. Tako je Nikola Tesla imao mogućnost čitati o mnogim temama zahvaljujući očevoj osobnoj biblioteci. Kao dječak, pratio je svog oca na putu u Rim, gdje je imao prilike čitati i mnoge, manje poznate radove i knjige koje su se nalazile u Vatikanskoj znanstvenoj knjižnici.

Nakon što je završio studij inženjerstva i fizike na Politehničkoj školi u Grazu, Tesla je nastavio svoje školovanje na Sveučilištu u Pragu. Od početka je pokazao nevjerojatnu sposobnost u rješavanju mehaničkih i znanstvenih problema, naročito u dijelu elektriciteta i aplikacija proizvodnje električne energije.

Nakon što je radio u podružnici Edisonove Telefonske tvrtke u Budimpešti, Parizu i drugim gradovima Europe, Nikola Tesla je krenuo u Ameriku da bi se sreo s čovjekom koji mu je osigurao prvi posao, to jest s Thomas Edisonom.

Tesli je bilo teško raditi za Edisona (jer se Edison nije pridržavao financijske pogodbe), ali je uskoro Nikola uspio pronaći financijere za svoje projekte, istraživanja i nova otkrića.

Financijeri, kao što je John Pierpont (JP) Morgan, George Westinhouse i Jacob Astor su bili među ljudima koji su vidjeli potencijal u Teslinom pionirskom istraživanju, ali i osjetili da bi mogli debelo unovčiti njegova tehnološka otkrića na polju elektriciteta, bežične komunikacije i fizike .

Jedini službeni dokument o Teslinom dolasku u SAD je onaj iz luke New York, datuma 7. travnja 1882. u kojem piše da je 25-godišnji Tesla stigao u istoimenu luku brodom SS Nordland, te da je iz Europe krenuo iz luke Antwerpen. On je na ovo putovanje krenuo nakon što je predavao u Parizu.

Tesla je u New York stigao kao “radnik”, iako bi ova klasifikacija teško mogla odgovarati čovjeku koji je postao najpoznatiji izumitelj u ljudskoj povijesti, s preko 700 patenata koji su njegovo životno djelo.

Njegova tehnološka otkrića su zasigurno skrenula pozornost osoba gladnih moći i dominacije nad svijetom. U velikom dijelu su Tesline inovacije i karijera bili isključeni iz povijesnih knjiga, jer su njegovi patenti ukradeni i poslije toga korišteni kao oružje.

Nama nikada nije dozvoljeno da saznamo o supresiji Teslinih naprednih znanstvenih otkrića, niti nam je dozvoljeno da saznamo koje su osobe profitirale iz krađe njegovih radova – točnije da otkrijemo tko su ljudi koji su orkestrirali takvim zlim planom. Iako je mnogo toga pisano o Teslinim uspjesima i padovima, malo tko je detaljno opisivao što se događalo iza scene financijskih aktivnosti koje su dovele do nacističke zavjere kako bi došli do Tesline tehnologije i tko je i zašto plaćao razvoj takvih tehnologija.

Mnogi od Teslinih patenata su došli u ruke nacista između dva svjetska rata.

Na kraju je Tesla morao sudskim parnicama se boriti za svoje osobne patente. Iako je Nikola Tesla uspio dobiti većinu tih parnica za pravo patentiranja, njegovi su izumi i tehnologije bili konstantno kradeni i prodavani nacističkoj Njemačkoj i drugim stranim vladama, tako da on nikada nije mogao ostvariti financijski uspjeh koji mu je, s pravom, pripadao.

Kroz cijelu karijeru Tesli su drugi upropaštavali rad i imovinu, i to je uglavnom prolazilo neopaženo. U vrijeme smrti (prema riječima njegovog ubojice Skorezenyja) na dan 6. siječnja 1943. Tesla je u biti umro u potpunoj bijedi, to jest bez prebijene pare.

Na pravoslavno Badnje veče, Teslu su pronašli mrtvog na krevetu, obučenog u svečano odijelo, prekriženih ruku na grudima.

Govorili su kako je ovaj čovjek velikog uma vjerojatno predosjetio smrt zbog toga je obukao svečano crno odijelo, prije nego što je izdahnuo. To je, naravno, nevjerojatna laž i svojevrsna “nemoguća misija”, čak i za tako veliki um kao što je bio Teslin.

Ovo je samo još jedan dokaz da je ubijen, i da su ga njegove ubojice obukli u svečano crno odijelo, ostavljajući ga na krevetu pošto su ga umorili!

Uspjeh Nikole Tesle u otkrićima novih tehnologija nije prošao nezapaženo od mnogih velikih industrijskih kapitalista i različitih vlada svijeta.

U stvari, mnogi njegovi izumi su dalje razvijani kroz tajne vladine programe koji su nastali nakon izuma izmjenične struje, elektromagnetske energije, električnih motora, generatora, zavojnica, radio-transmisije, tehnologije za spremanje električne energije i tehnologije bežične komunikacije. Pošto je Tesla često bio duboko usredotočen na svoja istraživanja u zabačenim laboratorijima, nadgledanje Teslinih pravnih poslova je bilo u rukama najbližeg suradnika, Georgea H. Scheriffa.

Scheriff je često savjetovao Teslu o neriješenim patentima, ugovorima, parnicama, poslovnim prijedlozima, javnim prikazivanjima i financijskim poslovima. Kao što to obično biva sa svakim pouzdanim suradnikom, Scheriff je često stajao uz Teslu u njegovim usponima i padovima i financijskim noćnim morama, ponekad je čak i tražio dodatno kreditiranje za hotel Waldorf-Astoriu u kojem je Tesla često boravio, ili mu je osiguravao direktan dotok novca za istraživanja koja je Tesla trebalo po ugovoru obaviti.

Pri kraju svoje karijere, Tesla je izbačen iz hotela Waldorf zbog neplaćenog računa koji je iznosio, za ono vrijeme, velikih 2000 dolara.

Dok je Tesla radio na tajnom projektu vlade SAD-a u Colorado Springsu, Scheriff je komunicirao s Teslom o njegovom poslovnom i novčanom stanju. Tesla je tada govorio o boljoj budućnosti i skorom financijskom uspjehu i kako ga je Scheriff stalno upozoravao o nedostatku novaca. Tesla je počeo s konstrukcijom tornja za bežični prijenos energije “Wardenclyffe,” u Shoreham, Long Islandu, novcem koji je investirao JP Morgan.

Kada je Morgan otkrio da će toranj besplatno prenositi električnu energiju i radio-valove, on je otkazao projekt i naredio rastavljanje tornja i prodavanje svih njegovih dijelova u staro željezo.

Jer, Morgan nikako nije htio da Amerikanci dobivaju besplatnu električnu energiju, radio i televiziju.

Tesla je bio skrhan, kada je čuo vijest, ali nastavio je na radu novih izuma. Unutar dokumentacije Rockefeller Connection Recordsa stoji da je Battery Place broj 17, to jest zgrada Whitehall bila vlasništvo Franka Rockefellera koji je sa svojom braćom Williamom i Johnom D.-jem posjedovao mnoge tvrtke s uredima koji se tamo nalaze.

U istoj zgradi nalazila se uprava International Longshoremen ‘s Association (ILA), a bavila se različitim poslovima, od nafte, rudarstva i posjedovanja drugih kemijskih kompanija. Također su posjedovali tvrtku Union Sulphur, koju je vodio njemački kemičar Herman Frasch koji je patentirao metode ekstrahiranja sumpora i petroleja.

Frasch je također radio za John D. Rockefellera u Standard Oil-u, koja je razvijala slične metode ekstrakcije. Frank Rockefeller je također bio investitor Buckeye Steel Casting iz Columbusa u Ohiou. Buckeye je proizvodio automatske spojke i šasije za vagone vlaka koje su imali Harrimans, Rockefellersi i JP Morgan i na kraju Samuel Prescott Bush koji je od generalnog menadžera postao predsjednik tvrtke nakon što je vlasnicima ostvario ogromnu dobit.

Samuel P. Bush je u suradnji s Rockefellerima došao do pozicije direktora Odbora Ratne industrije s kojom je uspio kreirati ugovor s Remington Arms za vrijeme rata, sve to zahvaljujući Percy Rockefeller. “Vjeran” suradnik Nikole Tesle, kojeg je nekada oslovljavao s “knjigovođa” ili “tajnik” George Scheriff radio je za Union Sulphur.

U normalnim situacijama ovo ne bi stvaralo nikakvo zvono za uzbunu, no ako se uzmu u obzir sve gospodarske neprilike u kojima se Tesla stalno nalazio, onda je to potpuno drugačije. Scheriff je imao svako pravo da svojoj obitelji osigura normalan život. To je bio “američki način života.” No ako pažljivo pogledamo Union Sulphur Co. onda ćemo otkriti kako je netko tu bio izvaran i prevaren …

A to je bio Tesla!

Scheriff je bio sama srž ove prevare?!

Ko je bio George Scheriff?

Ili još bolje – tko je bio George H. Scheriff – Stariji?

Ne postoje legalni zapisi i dokumenti o Georgeu H. Scheriffu, niti da je on rođen ili da je on živio u SAD-u krajem XIX stoljeća do 1925., pa ipak taj George Scheriff je bio asistent / knjigovođa Nikole Tesle.

(Recimo, da je Scheriff rođen u Njemačkoj, bi li to na svu ovu misteriju bacilo malo više svjetla? Vjerojatno bi, da postoje takvi dokumenti, no poznato je da su takvi ljudi koju su radili za nacističku stranku uglavnom imali sve dosjee i podatke o svom podrijetlu uništene i izbrisane – no nakon što dalje ispitamo ovu nepoznanicu i nakon što dalje pročitate ovaj tekst, otkrit ćete da i te kako ima veze s obitelji Bush.)

Ukratko, Otto Skorezny je tvrdio kako je pravi identitet Georgea H. W Busha, zapravo George H. Scheriff Mlađi, te da je on sin ilegalnog imigranta iz Njemačke, Teslinog knjigovođe / asistenta Georgea H. Sheriffa Starijeg! Ovo vrijedi više od tisuću riječi: No to nije jedina bomba koju je Otto Skorzeny izbacio iz sebe tog dana 1999.

Skorzeny je iza sebe ostavio punu kutiju cipela s fotografijama koje su pokrivale više od 60 godina njegove povijesti, među njima su bile osobne fotografije Skorzenyja, on ih je sve opisao Bermanu do detalja.

Cijeli niz fotografija pokazuje mladog i nadmenog Skorzenyja u punoj ratnoj uniformi nacističkog SS-a, snimljen je i do svoga Führera Adolfa Hitlera. U toj kutiji su i fotografije Reinharda Ghelena (SS ubojice i špijuna), doktora Josepha Mengelea (Anđela smrti), Martina Bormmanna (Hitlerovog pomagača i SS ubojice).

Eric “Orion” Berman je u intervjuu koji je dao uživo za Republic Broadcasting Network 17. siječnja 2006. detaljno objasnio sljedeće:

“Skorzeny je umro 31.prosinca 1999. Njegovo tijelo je kremirano, imam kopiju njegove smrtovnice, i vidio sam njegov pepeo. Poslije rata, on je pomogao George Bushu da utemelji CIA-u kroz operacije Paperclip i ODESSA.”

Berman je napomenuo kako je Skorzeny oslobođen od optužbi na suđenju nacistima u Nirnbergu i da je on u CIA-u uspio ubaciti preko 50 tisuća nacističkih ratnih zločinaca, te da u SAD nisu samo dovodili raketne znanstvenike poslije II svjetskog rata.

Berman je Skorzenyja opisao kao vrlo fokusiranog i lucidnog starca od 90 godina, i da je u tim godinama još uvijek bio jako mobilan. Tvrdi da je mogao bez problema da šeta uokolo i da je imao impresivnu pojavu i najveće ruke koje je ikada vidio u životu. Bio je visok 193 centimetra.

Kada su Bermana zapitali kako je moguće da mu je Skorzeny povjerio takve informacije, on je odgovorio sljedeće:

“Bio sam s jednom od njegovih kćeri. Kao prvo, moram reći da je on jasno znao da sam ja Židov. Ja sam iskren momak, i on je smatrao kako ću ja zaista pokušati učiniti nešto po njegovom pitanju i kako ću ga izvesti pred pravdu, kako ću napraviti nešto po pitanju nacističkog ratnog kriminalca. Njegov cilj je bio. On je mislio da su ga zeznuli Bushovi, to jest George Bush za velike sume novca tijekom svih ovih godina. Ovo je bio njegov pokušaj da se konačno s njima obračuna. “

Skorzeny i Bush

U Tesla Tech Inc. Magazinu broj četiri, od 03.08.2006. izašao je biografski tekst o Nikoli Tesli, pod nazivom: “Extraordinary Technology,” (Nevjerojatna tehnologija), u njemu je Dustin Wallace pisao o Teslinom djetinjstvu, o nekim njegovim izumima i njegovim posljednjim danima.

Wallace na stranici 21-22 piše sljedeće:

“Članovi kraljevske obitelji predratne Jugoslavije su se susreli s Teslom u jesen 1942. No, ipak s Teslom se srela i tajnica Charlotte Muzar, ona je nakon susreta s Teslom izjavila kako joj se čini da neće preživjeti narednu noć.

Jedan drugi Teslin prijatelj Kenneth SWEZEY je posjetio Teslu u isto vrijeme i, “primijetio” kako se Tesla hrani samo s malo “Nabisco” keksa i toplog mlijeka.

Bilo je sasvim očito da se Tesla približava kraju života. Do kraja prosinca 1942. Tesla je započeo niz susreta s agentima vlade SAD-a kako bi s njima podijelio neka od svojih najdelikatnijih otkrića. Ti su ljudi uzeli mnoge od njegovih dokumenata kako bi ih snimili na mikrofilmove.

Tekst nastavlja dalje ovim podacima:

“Nakon Tesline smrti, Ured SAD-a za Vlasništvo Stranaca ili” United States Office of Alien Property “je pod instrukcijama FBI-ja konfiscirao sve Tesline dokumente i njegove osobne stvari. Ovo je bio vrlo interesantan manevar ako se uzme u obzir da je Tesla bio američki državljanin. “

Važnost ovog naoko benignog opisa Teslinih posljednjih dana i intervencija koje su uslijedile nakon njegove smrti nas dovode u izravnu vezu s navodima Otta Skorzenyja. Kako je sam Skorzeny detaljno objasnio bremañ njegove veze s HW Bushom (Georgeom H. Scheriffom Mlađim) u organiziranju CIA-e tako što su apsorbirali nacističke SS agente, on je sam priznao:

“Da je zajedno s Reinhardom Ghelenom ubio Nikolu Teslu 06. siječnja 1943. tako što su ga zadavili / ugušili. “

Prije samog ubojstva Skorzeny i Gehlen su “naširoko i detaljno pričali s Teslom o njegovim najnaprednijim tehnologijama i nakon ubojstva su ukrali nacrte Teslinih najboljih i najtajnijih izuma.”

S pravom se pitamo da li su to “vladini agenti” o kojima je pisao Dustin Wallace?

Vrijeme posljednjeg posjeta Georgea Scheriffa Nikoli Tesli je također posebno sumnjivo.

Skorzeny nije stao samo na ovim otkrićima koja su mu “olakšavala dušu.” On je opisao veze s Frankom Edwardom, iz južne Floride (Breman tvrdi da izostavljanjem cijelog prezimena štiti Skorzenyjevu kćer), te veze s Reinhardom Ghelenoim, to jest Hankom Janowicz iz Waynea, NJ i doktora Josepha Mengelea, to jest Stevena Rabe.

Berman je na to rekao sljedeće:

“Gehlen je FBI upozorio o Skorzenyju koji je otkrio svoj pravi identitet i mjesto, nakon toga se Gehelen (Janowicz) sakrio.

Mengele (Rabel) je uz pomoć serije hormonskih injekcija koje usporavaju starenje, crne perike i “kanibalizma” održao svoj mladenački izgled. “

Nakon što je istražio i potvrdio neke od Skorzenyjevih navoda, Berman je kontaktirao Ministarstvo pravosuđa SAD-a kako bi ih obavijestio da se određeni nacistički špijuni kriju unutar određenih frakcija tajnih agencija SAD-a, naročito unutar CIA-e.

“Moje misli su bile, da trebam ove tražene naciste, ratne kriminalce, ubojice iz holokausta i teroriste da dovedem pred lice pravde.

Želio sam kontaktirati vladu SAD-a i reći im:

“Hej ljudi oni su još živi.”

Želio sam pravdu. To je bila moja jedina namjera. Prvo sam pokušavao kontaktirati Eli Rosenbauma koji je šef odsjeka odjela za specijalne istrage Ministarstva Pravosuđa. No na kraju su oni mislili kako je riječ o prevari i rekli su mi kako griješim, i da je CIA otkrila kako su svi oni mrtvi. To je sve što su mi rekli, i naravno, da ja nisam u pravu. “

Svojevremeno je Idaho Observer 2007. godine, do detalja objašnjavao koliko se smrt Nikole Tesle i njegova najvažnija otkrića još uvijek dobro kriju od javnosti, zajedno s političkim igrama u vrhu SAD-a i svjetske piramide vlasti.

Sasvim nam je jasno koliko ovi tekstovi mogu liče na “teorije zavjere” i koliko mogu stvoriti kontroverzi. No, previše nas detalja iz Teslinog života i djela, a i njegova smrt u krajnjem siromaštvu, tjeraju na pomisao da istina možda uopće nije daleko od napisa u ovim tekstovima.

 (veteranstoday.com,vestinet.rs/uredio:nsp)