Home / SPEKTAR / ASADOVE POBEDE SMENILE BANDARA BIN SULTANA

ASADOVE POBEDE SMENILE BANDARA BIN SULTANA

Početkom ove godine postalo je jasno da je misija Bin Sultana u Siriji praktički propala i da je neophodna hitna korekcija saudijske politike u bliskoistočnom prostoru

saudijska arabija bandar bin sultan

Piše: Mihail Agadžanjan, informativna agencija Rergnum

Dekretom kralja Saudijske Arabije smenjen je sa mesta šefa obaveštajne službe te zemlje princ Bandar Bin Sultan.

Odlazak glavnog saudijskog obaveštajca, u čijim je rukama svih poslednjih godina bila koncentrisana neuspešna diplomatija Kraljevstva, odmah je dobio nekoliko verzija. Zvanični izvori iz Rijada ukazuju na narušeno zdravlje 65-godišnjeg člana kraljevske porodice, što je navodno i bio glavni razlog njegovog napuštanja državnih poslova.

Bin Sultan zaista već nekoliko meseci odlazi na lečenje u Maroko, ali njegovi zdravstveni problemi nisu imali uticaja na obavljanje državnih funkcija. Princ je imao bolove u ramenu, ali je taj problem bio hirurški rešen.

Mnogi komentatori su saglasni da je Sirija razlog pada šefa saudijske obaveštajne službe. U suštini, od jeseni 2013. godine – Rijad na „sirijskom frontu” trpi neuspehe u nizu.

Režim Bašara el Asada nije bilo moguće izolovati, Iran, Irak i libijski pokret Hezbolah na ovaj ili onaj način podržavali su vlasti u Damasku i pružali kritički važnu pomoć vlastima radi održavanja balansa snaga u Siriji. A od početka 2014. godine izveštaji sa sirijskih frontova su veoma tužni za antiasadovsku koaliciju.

Asadu je pošlo za rukom da nad svojim protivnicima ostvari pozicionu premoć praktično u svim provincijama u kojima su se vodile bitke sa „ekstremističkom internacionalnom”. Pri tom je ojačao stratešku vezu sa šiitskim Hezbolahom i tako, pored ostalog, poboljšao kontrolu nad pograničniim komunikacijama sa Libanom.

Ovog meseca je lider libanskog pokreta, šejh Hasan Nasralah, izjavio da je definitivno isključena mogućnost da padne sirijska vlada.

Najveći deo svoje državne službe Bin Sultan je poklonio upravo sirijskoj temi. Princ je čitav ulog stavio na formiranje  udarne antiasadovske pesnice i na konsolidaciju najrazličitijih snaga pod zastavom njegovog brzog silaska vlasti u Damasku.

Organizovanje takozvanog „južnog fronta” – u jordansko-sirijskom graničnom pojasu – može se smatrati projektom Bin Sultana jer je na njemu aktivno radio od jula 2012. godine. Upravo tada je i bio imenovan na dužnost šefa saudijske obaveštajne službe.

Imenovanje princa trebalo je da označi da su u Rijadu odlučili da se Sirijom najdirektnije bave. Princ je odmah potisnuo iz svih poslova oko Sirije nespretni Katar.

Širi zadatak Bin Sultana na dužnosti šefa obaveštajne službe bilo je rešavanje problema „šiitskog polumeseca” na Bliskom Istoku u koji ulaze Iran, Irak, Sirija i Liban.

Na taj način, kraljevska porodica iz Saudijske Arabije dala je Bin Sultanu svojevrsni „mandat” da vodi sirijske poslove zbog čega je sa pravom očekivala rezultate. Međutim, već početkom ove godine postalo je jasno da je misija Bin Sultana u Siriji praktički propala i da je neophodna hitna korekcija saudijske politike u bliskoistočnom prostoru.

Rijad je odlučio da se jednom za uvek distancira od najeakcionarnijih grupacija u regionu. U vrhu saudijske hijerarhije postepeno je naraslo nezadovoljstvo zbog toga što se Bin Sultan prema Siriji „makijavelistički” ponašao.

Princ je u ostvarivanju svojih principa pokazao veliku nemaštovitost u spektru poteza povezanih da „ekstremističkom internacionalom„ koja je imala za cilj odstranjivanje Bašara Asada sa vlasti, pa sve do Al Kaide. Upravo je saradnja sa njom – bez obzira što je porodica al Saud Al Kaidu nazivala „zabludelom sektom„ – izazvala najviše primedbi prinčevih rođaka. Nisu čak pomogle ni određene izmene u sirijskoj politici Bin Sultana krajem 2013. godine.

Tada su saudijski emisari počeli da snagama koje su bile protiv Asada nude finansijsku pomoć u zamenu za lojalnost i nezavisnost od Al Kaide. Bin Sultan je u tom poslu angažovao saudijske plemenske vođe i to radeći u posebnom režimu. Ali, partija koju je započeo princ bila je unapred osuđena na neuspeh. U rukovodstvu monarhije sve veći uticaj osvajali su protivnici bilo kakvih veza sa Al Kaidom.

Posebno pitanje koje zahteva analizu jeste: da li je odluka da se Al Kaida i druge ekstremističke grupacije stave van zakona bilo samostalna odluka Rijada (zajedno sa Bahreinom i UAE) koja je imala unutrašnje motive ili je bila inspirisana iz SAD. Po svemu sudeći su oba faktora odigrala svoju ulogu u gotovo jednakoj „proporciji”.

Potreba da se Kraljevstvo zaštiti od prodora radikalnih ideja prevagnula jenad iluzornim zadatkom da se svi protivnici Damaska okupe u jednu snagu. Paralelno sa ovim, Amerikanci su pojačali pritisak na Saudijce, pozivajući ih da se konačno opredele prema ekstremističkim grupacijama.

Bin Sultan se faktički našao izvan koordinata novih američko-saudijskih odnosa. Ozbiljni izvori, koji pretenduju na istinitost, tvrde da su protekli meseci bili najgori za nekada najtoplije veze princa-obaveštajca i Vašingtona. On je gotovo u čitavom saudijskom establišmentu smatran za „najboljeg prijatelja Amerike„ (Bin Sultan je bio ambasador Monarhije u SAD od 1983. do 2005. godine – što se u diplomatiji smatra gotovo čitavom epohom).

Tako je bilo sve do druge polovine 2013. godine.

Od tada je princ započeo igru na sve ili ništa i počeo oštro da kritikuje američke partnere zbog odbijanja da pruže sirijskoj opoziciji direktnu vojnu pomoć i upale „zeleno svetlo” za stranu vojnu intervenciju u Siriji. U SAD su intenzivnu Bin Sultanovu tajnu diplomatiju doživeli kao izazov.

Na vrhuncu razmirica između Vašingtona i Rijada, u jesen prošle godine, kada je započelo otopljavanje odnosa Zapada i Irana na bazi sporazuma od 24. novembra 2013. godine, princ je imao poverljive kontakte sa stranim diplomatama i predstavnicima obaveštajnih službi, uključujući i izraelsku.

Izraelci i Saudijci su imali zajednički interes za formiranje  antiiranske platforme i sprečavanje normalizacije odnosa između SAD i Irana. Do posete predsednika SAD Baraka Obame Saudijskoj Arabiji, krajem marta ove godine, bilo je preko potrebno pokazati javnosti da dva partnera nastavljaju tesnu saradnju. Svojevrsna „žrtva”, koja je u ime obnove partnerskih odnosa Vašingtona i Rijada prineta na oltar, bio je upravo Bin Sultan.

Njegovo uklanjanje je, u suštini, bilo predodređeno kada je u januaru i februaru ove godine „sirijski dosije” iz saudijske obaveštajne strukture predat ministarstvu unutrašnjih poslova i to Muhamedu Bin Naifu.

Upravo u toj odluci da se podeli sfera odgovornosti između pripadnika „organa bezbednosti„, naslutila se namera Rijada da bar donekle napusti metode tajne diplomatije prema Siriji, da snizi nivo svog interesa i upletenosti u unutrašnje poslove susedne arapske zemlje.

Saudijsko ministarstvo unutrašnjih poslova dobilo je zadatak da vodi poslove prema Siriji, što znači da će se prioritet davati zaštiti unutrašnje stabilnosti u Monarhiji.

Osnovni zaključak vezan za smenjivanje Bin Sultana sa mesta šefa „saudijske CIA„ zato glasi: prinčevi ambiciozni projekti u regionu su odloženi na neodređeno vreme. Saudijska Arabija se koncentriše na rešavanje unutrašnjih problema.

Saudijci će morati da se prilagođavaju ne samo uslovima dugotrajnog rata u Siriji, već i novim okolnostima koje će nastati obnovom američko-iranskih odnosa.

(Fakti)

Check Also

Šešelj otkrio: Ako se Tramp i Putin dogovore, ovo će se dogoditi sa Republikom Srpskom, Crnom Gorom, Krajinom i Makedonijom…(VIDEO)

Šešelj izjavio da više od pola Srbije ne želi u EU. Vlast uništava privredu i …