Ukrajinci trenutno misle da će istok Ukrajine biti miran i lojalan ako se samo stisne i nastavi bombardovanje, i zato će rat prestati samo ako shvate da su tamo izgubili rat, da ih istok mrzi i da nikad neće biti u Ukrajini.
Piše: Dmitrij Oljšanskij, publicista
Mnogi žele da budu „dobri”, pa zato govore sve same gluposti, a istinu zaobilaze.
A ja ću o istini.
Mira na Ukrajini neće biti zbog toga što će se zaraćene strane opametiti, početi da plaču, postati dobre i početi da se grle. Ne, toga neće biti.
Jedini put ka miru biće: stanje psihološkog šoka u ukrajinskom društvu. Ukrajinci moraju biti istinski prestrašeni.
Oni moraju shvatiti da u Donbasu imaju posla sa lošim, zlim, surovim ljudima (ne u retorici kijevske propagande, nego uistinu zlim i surovim). Da ti ljudi nikada neće postati Ukrajinci i da su zato u stanju da nanesu veoma mnogo zla nežnoj i predivnoj Ukrajini.
Moraće da shvate i da im je bolje da ne idu takvim ljudima u Donbas, nego da otpuze od njih što dalje „pod međunarodne garancije”.
Upravo zbog ovoga su razne javne antiukrajinske akcije – o kojima dobri ljudi pišu da su glupe i da to ne treba činiti (što je u osnovi tačno) – nažalost veoma korisne.
Korisne su zato što takve akcije uništavaju iluzije da u vojnom smislu treba samo malo dodati gas, pa će nam tamo biti radi, pa će nas slušati. A to znači: da se mora „dodavati gas”, da se mora bombardovati i pucati.
Mora biti stvoren osećaj da je bivša Istočna Ukrajina – tuđa teritorija na kojoj ne vlada prosto neprijateljski politički režim, nego i totalna narodna mržnja prema gostima iz Kijeva.
Aktivna, opasna mržnja. „Vidi kakvi su, pravi divljaci, oni bi nam vratove rezali dok spavamo”.
Eto, ako tako budu mislili – prestaće da ratuju. I otići će, konačno.
(Fakti)