Home / AKTUELNO / Srbi su već prošli kroz ovo što se nama sada dešava, zemlja je u krizi, a neki hoće da je predaju SAD: Intervju sa ambasadorkom Venecuele

Srbi su već prošli kroz ovo što se nama sada dešava, zemlja je u krizi, a neki hoće da je predaju SAD: Intervju sa ambasadorkom Venecuele

Venecuela se poslednjih nekoliko godina nalazi u dubokoj krizi. Nestašica hrane i lekova, visoka stopa nezaposlenosti, posrnula ekonomija, sve veći porast kriminala i velika inflacija, naterala je mnoge ljude da izađu na ulice. Poslednji protesti traju već mesec i po dana.

500

Za sada je broj mrtvih na istim dostigao brojku od 43. Zbog izuzetno teške situacije u kojoj se našla ova južnoamerička država, Telegraf.rs razgovarao je sa ambasadorkom Bolivarske Republike Venecuele u Srbiji, gospođom Dijom Nader de el Andari.

Glavni izvor prihoda Venecuele je nafta, čije procenjene rezerve je svrstavaju na prvo mesto u svetu, a država je i među najvećim svetskim proizvođačima ovog energenta. Međutim, kada je cena nafte počela strmoglavo da pada pre nekoliko godine, državi koja se uglavnom oslanjala na prihode od ovog energenta, zadat je težak udarac.

Narod najviše pati zbog nastale situacije, a suprotstavljeni stavovi vlade i opozicije, kao i protesti koji s prekidima traju od 2013. godine, a koji poslednjih dana doživljavaju kulminaciju, samo još više produbljuju krizu.

Oči celog sveta uprte su u Venecuelu, a od vlasti i opozicije mogu se čuti različita viđanja teške situacije u kojoj se našla država Latinske Amerike.

Otpravnik poslova Ambasade Bolivarske Republike Venecuele u Republici Srbiji, gospođa Dija Nader de el Andari za Telegraf.rs kaže da se Venecuela nalazi pod jednom krajnje divljačkom agresijom ne samo imperijalizma, već i cionizma, jer postoji svega nekoliko porodica koje u svojim rukama drže najveće multinacionalne kompanije, uključujući i naftne kompanije.

– Od 1998. godine, od kada je predsedik Ugo Čavez došao na vlast, sačinjen je aktuelni Ustav Bolivarske republike Venecuele. Njime je ustanovljeno da se apsolutno ne može privatizovati naftna kompanija, niti bilo koja druga nacionalna dobra od značaja za narod Venecuele, a da se pritom ne raspiše savetodavni referendum. Dakle, da se narod pita da li se može nešto privatizovati ili ne. Nažalost, taj imperijalizam i domaće marionete tog imperijalizma teže tome da se na bilo koji način dođe do narušavanje ustavnog poretka unutar zemlje.

Venecuelanska opozicija od trenutka kada je predsednik Maduro došao na vlast i pobedio na predsedničkim izborima, ne priznaje njegovu pobedu i odbija da ga prihvati kao legitimnog predsednika. Dok predsednik Maduro uvek poziva na dijalog, na rešenje svih konflikta putem dijaloga. Kaže da se sve uvek svesti na dijalog, pitanje je samo da li će se taj dijalog uspostaviti pre ili posle rata. Uvek je, naravno, bolje da se dijalog uspostavi pre ratnih sukoba.

Prema rečima ambasadorke, ovo što se danas dešava u Venecueli nije prvi put. Takođe, opozicija kaže da ona želi dijalog ali da se odvija uz posredovanje drugih država. Zbog toga su u dijalog uključena trojica bivših predsednika (Dominikanske Republike, Paname i Španije), Privredna unija zemalja Južne Amerike, kao i papa, vrhovni poglavar Rimokatoličke crkve.

– Papa je pozvao jednog argentinskog biskupa da on učestvuje kao specijalni izaslanik Vatikana u ovom dijalogu. Opozicija je ipak na kraju nije želela da učestvuje u dijalogu, barem jedan deo opozicije. Opozicija se ujedinila u jednu koaliciju koja nosi naziv MUD na španskom, što je prevod Okrugli sto demokratskog jedinstva.

– Koalicija u kojoj demokratske partije učestvuju čini 18 političkih partija u koju su uključene sve stranke, od ultra desnice do ultra levice. Papa Franja je shvatio da jedan deo koalicije ne želi da učestvuje u razgovoru i to je rekao na jednoj konferenciji za štampu. Sve u svemu, jedan deo opozicije, može se svesti na tri partije, uporno odbija da učestvuje u dijalogu.

– Na neki način ismevaju papu govoreći da mu treba staviti crvenu traku oko glave i da je on jedan komunistički papa.

Ipak, ono to najviše smeta vladi Venecuele je kako se u medijima prenose događaji sa ulica Venecuele i aktuelnih protesta.

– Dok oni svoj glas pokušavaju da nametnu preko takozvanih, kako ih oni nazivaju, mirnih protesta. Budite uvereni da se ovakvi mirni protesti odigravaju u bilo kojoj drugoj zemlji, da bi ti mirni demonstranti bili ubijeni od strane policije, ili privedeni i zatvoreni.

– Ono što se takođe dešava je jedna medijska agresija na Venecuelu. Prenose se i spinuju, informacije i činjenice. 65 procenata naših kanala je privatizovano, ali ne možete da ih koristite da zovete ljude da izađu na ulice i ubijaju.

– To nigde nije dozvoljeno. 90 posto novinskih listova je takođe privatizovano i to isto radi. Traže da se ubijaju ljudi koji samo rade u vladi, ali koji možda ne podržavaju istu. To je fašizam, ne samo terorizam već fašizam.

Gospođa Nader de el Andari istakla je i da je za vreme mandata američkog predsednika Obame izdat dekret da je Venecuela veoma ozbiljna pretnja po nacionalnu bezbednost SAD.

– Mnogi su smatrali da je u pitanju šala taj dekret, s obzirom na to da Venecuela nije vojno pripremljena, da nema naoružanje, i da može biti takva pretnja po SAD. I onda je širom sveta prikupljeno preko 14 miliona potpisa kojim se tražilo da se taj dekret ukine. U Srbiji je bilo preko 3.000 potpisa.

– Taj dekret je i dalje na snazi. Pre neki dan je pred Savetom bezbednosti UN SAD izneo je slučaj Venecuele kao zemlje u kojoj vlada interni sukob. Međutim, taj predlog je bio odbačen jer se umešao stalni ambasador Venecuele pri UN, koji je dao legitimno obrazloženje da UN mogu da rešavaju probleme između dve države, ali ne intervenciju unutar jedne države zbog unutrašnjeg sukoba.

Prema onome što se može pročitati u medijima je da venecuelanska opozicija najviše kritikuje predsednika Nikolasa Madura da želi da promenom Ustava države, kao i nasilnim gušenjem demonstracija, produži svoju vladavinu i proširi svoju moć?

– Ono što je najbitnije je da predsednik Maduro poziva na mir, i da se po svaku cenu izbegne rat. Kao jednu od mera je odluka o sazivanju Ustavotvorne skupštine. Izvorna ustavotvorna vlast definisana je Ustavom Bolivarske Republike Venecuele, sačinjen je i usvojen referendumom 1999. godine, za vreme Čavezove administracije. Članovi Ustava 347, 348 i 349 definišu ko ima pravo da sazove novu Ustavotvornu skupštinu.

– Maduro se pozvao na Ustav. Cilj nije da se promeni Ustav, ali se teži tome da se proširi, na neki način unapredi i poboljša. Naravno, s obzirom na to da opozicija stalno govori da želi nove izbore, Ustavotvorna skupština bi bila izabrana voljom naroda. Proširenjem Ustava želi da se na neki način obezbedi osnova u Ustavu, da se sačuva i zaštite sva dostignuća Bolivarske revolucije. Kao što su brojne socijalne misije, koje su pomogle najugroženijim staležima društva.

– I da se obezbedi očuvanje demokratske participativne države s obzirom da je Čavez utemeljio nešto što se naziva participativnom i protaganističkom demokratijom. Dakle, narod učestvuje, odlučuje, da bi se sam Ustav i država zaštitili od potencijalnih državnih udara.

Gospođa Nader de el Andari tvrdi da opozicija uporno pokušava da prevari narod Venecuele, jer uporno insistira na izborima.

– Ovi izbori za Ustavotvornu skupštinu, na kojima treba da se izaberu članovi, su takođe izbori. Može da se desi na opozicija na tim izborima dobije većinu, pa samim tim mogu prema sopstvenim težnjama da prekroje Ustav.

– I mogu da odluče da se predsednički izbori raspisuju na, na primer, četiri, umesto na dosadašnjih 6 godina. Naravno, uvek je u pitanju jedan deo opozicije koja je u konstantnom sukobu sa odlukama bolivarske vlade. Ono što je bitno da razumete da onog momenta kada se oformi Ustavotvorna skupština, ona je iznad samog predsednika. Ovo je način da sav narod Venecuele izađe i učestvuje na izborima.

– Opozicija ne želi izbore, oni im u suštini ne odgovoraju. Jedino ako dođe do narušavanja ustavnog poretka države, oni mogu da predaju zemlju SAD. Ukoliko ostane na snazi aktuelni Ustav, to ne mogu da urade.

– Ovim Ustavom je jasno definisano da se ništa što je od interesa naroda Venecuele ne može privatizovati bez raspisivanja savetodavnog referenduma. Da bi se bilo šta privatizovalo, narod mora s tim da se saglasi.

Jednom od opozicionih lidera, Enrike Kaprilesu, nedavno je zabranjeno nedavno bavljenje politikom na 15 godina. Drugima je zabranjeno da izađu iz zemlje, a nevladine organizacije tvrde da aktivisti bivaju zastrašeni, mučeni i ubijani?

– Ja kao osoba ne mogu da razumem zašto Kapriles još nije u zatvoru. Mi smo imali predsednika Čaveza, a sad imamo Madura, koji imaju preveliko srce. Kada je on pokušao prvi put da dođe do vlasti preko državnog udara, on i njegovi saborci bili su zatvoreni.

– Taj veliki demokrata Karpiles je takođe učestvovao u pokušaju svrgavanja Čaveza sa vlasti, koji mu je to oprostio. Uporno podržava nasilnu promenu vlasti. Njemu je uskraćeno da se bavi politikom zato što postoje dokazi da nije postupao u skladu sa svojim zaduženjima i ovlašćenjima kao guverner.

Nije izvršavao svoju funkciju onako kako bi to trebalo. Postoje zapisi gde Kapriles i njegovi ljudi se obraćaju svojim pristalicama, koji nose maske i kapuljače, gde im direktno izdaju naređenja kako da postupaju. Daju im instrukcije za nasilno ponašanje. Svako ima pravo da učestvuje u mirnim demonstracijama, a ove su sve samo ne mirne.

Kao dokaz svojim iznesenim stavovima, ambasadorka Venecuele kaže da postoji dokument koji služi kao dokaz zavere koje kuju SAD i venecuelanski političari, kao i umetnici, kako bi srušili bolivarsku vladu.

– Tu je i objašnjeno kako se pripremaju njihove vojne snage, uključujući i vežbe. Venecuela ima granicu sa Brazilom i Kolumbijom.

– Dakle, sa tih teritorija bi verovatno mogao da se dogodi vojni upad. Svojevremeno je jedan američki republikanac i senator, Pol Koverdel, kada je nastupio Ustav iz 1999. godine, rekao da je najbolji način da se zavlada Venecuelom je da se militarizuje Kolumbija.

– Tadašnji predsednik Kolumbije je potpisao sa SAD neku vrstu sporazuma, takozvani plan čiji je bio da se bave trgovinom drogom. Međutim, formirano je sedam vojnih baza širom Kolumbije, duž granice sa Venecuelom.

Da li sa sigurnošću možete da kažete da predsednik Maduro ne bi produžio svoju vladavinu promenom Ustava?

– Da, sigurna sam da ne.

Ali, pored ljudi iz opozicije koje navodite, kao i onih koji žele da demonstracije iskoriste u ličnu korist, na ulici su i milioni građana koji traže bolji život, žele svoja prava, dosta im je kriminala i ubistava?

– Ne mogu putem jednog intervjua da vam prenesem sve ono dobro što je bolivarska vlada uspela da uradi od kada je Čavez došao na vlast. Reći ću vam samo nekoliko ključnih stavki. Ne znam da li znate, ali pre Čaveza imali smo preko 300.000 penzionera i to su bili samo oni koji su za vreme svog veka uplaćivali socijalno osiguranje.

Za vreme Čaveza, ustanovljena je starosna granica. Za žene je to 55, muškarce je to 60 godina. Svi građani Venecuele, bez obzira da li su bili zaposleni ili uplaćivali osiguranje, imali su pravo na penziju koja je bila u iznosu minimalne zarade, pored toplog obroka.

– Potpuno ste u pravu, postoje ljudi koji dolaze mirno na proteste jer smatraju da je život postao preskup. Ali, ovi protesti su pokazali da stradali u protestima nisu slučajne žrtve, već ispada da se to radi selektivno. Mahom te žrtve pripadaju najvišim staležima, najbogatijim slojevima Venecuele, kao i najobrazovanijim.

– Upoznata sam sa tim šta generalno međunarodni mediji, pa i nažalost mediji iz Srbije pišu o Venecueli. Žalosno je to što kada su demonstracije protiv Madurove vlade to se odmah prikaže, a kada su veći protesti podrške predsedniku, kada narod pruža podršku predsedniku, to se ne prikazuje.

Tokom demonstracija je 43 ljudi umrlo, 500 ranjeno, 2.000 uhapšeno. Protesti traju 7 nedelja, ubijaju se i ljudi vlasti. Da li vlada shvata da možda ne radi svoj posao dobro?

– Istina je da se zemlja nalazi u izuzetno teškoj ekonomskoj situaciji. Međutim, to je jedan priručnik koji se korak po korak sprovodi. Prvo se to desilo u Čileu sa Aljendeom, kada je Pinoče izveo državni udar. To se desilo u Libiji, u Iraku, sada u Siriji, ovde kod vas. To je priručnik Džima Šarpa “Od diktature do demokratije”. To je priručnik za takozvani nenasilni udar, gde se korak po korak objašnjava da se narod dovede do tolikog nezadovoljstva, gde će on na kraju svrgnuti vlast.

– Neću reći da ne postoji korupcija i problemi. Hoću, i to naša vlada zvanično priznaje. Ali ukoliko smo toliko loši i nesposobni, kako smo za ovih 18 godina, gde je bilo 20 izbora na svim nivoima vlasti, kako je onda moguće da smo od njih 20 izgubili na dva. I takođe sada pozivamo na Ustavotvornu skupštinu, koja podrazumeva izbore. Ako smo toliko loši, zašto onda pozivamo na izbore.

– Mi imamo kao vlada program koji se zove “Plan za otadžbinu”. Zašto koalicija demokratskih partija nijednom dosad nije predstavila program za državu. Takođe, bitno je da znate da smo mi ispunili obećanja na socijalnom planu. Koristimo 73 posto prihoda od nafte za socijalne programe.

– Uprkos ratu SAD protiv zemlja koje proizvode naftu, kao što su Venecuela i Rusija, mi ipak izdvajamo ovoliki procenat. To smo radili i kada je barel sirove nafte bio 100 i kada je 50 dolara. Naučili smo da moramo da proizvodimo ono što jedemo, da ne možemo da se oslanjamo na prihode od nafte.

Ambasadorka ističe da su smatrali da će se sa Čavezovom smrću okončati bolivarska revolucija i da Maduro to sve neće moći da iznese. Tada su još više pojačali te napade na Venecuelu, tvrdi Dia Nader de el Andari.

– Ne znam da li znate, ali kod nas dve najveće kompanije za prehrambenu proizvodnju u privatnom vlasništvu. Mi to ne zovemo monopolom, već oligopolom, jer su pripadnici venecuelanske oligarhije.

– Da bi podržali plan da se svrgne bolivarska vlada, rešili su da udare na stomak naroda i videli da je to dobar put. Prestali su da puštaju u slobodnu prodaju ono što se proizvodi, učinili su to nedostupnim za narod. Takođe, nisu želeli više ni da proizvode za narod, jer ono što narod kupi vlada subvencioniše i samim tim nisu imali adekvatne zarade.

– Ne kažem da nismo pravili greške i da nemamo problema, svesni smo toga. Morate da razumete da je ova revolucija izuzetno posebna u svakom smislu i nije se tako nešto drugde desilo. Mi nad ovim demonstrantima ne primenjujemo zakon, a zovu nas diktatorima, a šta bi se desilo kada bi to počeli da radimo.

Možete li reći kakvi su odnosi Srbije i Venecuele, i koje je vaše viđenje naše zemlje?

– Volim srpski narod svim svojim srcem. Mislim da je srpski narod kao naš narod. Spontani ste, nesposredni, niste uobraženi. Jednostavan ste narod, ali jednostavan u najboljem smislu te reči. Moja porodica je bila ovde, rođaci, i svi oni kažu isto.

– Govore koliko su Srbi topli, srdačni. Svaki put kad kažem da sam iz Venecuele, svi ljudi, mladi, stari, odmah mi kažu da vole našeg predsednika. To je dobro. Ali sam bila iznenađena da dosta ljudi priča i razume španski. To mi je pokazalo koliko je pametan vaš narod. Ne dajem nove komplimente.

– Naš predsedik stalno je govorio svojim ljudima da ljubav se plaća ljubavlju. Stalo mi je do ljudi iz Srbije, razumem srpski narod i pružam im ljubav. Zbog toga što smo i mi mnogo propatili kroz istoriju. A vi ste prošli ono kroz šta mi sada prolazimo. Venecuela je sve vreme podržavala Srbiju po pitanju Kosova, protiv smo samoproklamovanog proglašenja nezavisnosti. Bili ste pod velikim pritiskom.

(N. Ivanovski – [email protected])

Check Also

The Daily Mail: Ono što čeka Britaniju ove zime, nije viđeno decenijama..!

Mnogim porodicama u Velikoj Britaniji biće potrebno mnogo više pomoći u bliskoj budućnosti, nego što …