„Na Balkanu čovek nije siguran šta god uradi prethodno da li ima šanse da ga sledeći nastup iskupi!“

Piše: Emir Kusturica

Malo ko ima kod nas, da nije pitan, kada se nešto radi, renovira, popravlja – “ko ti je ovo radio”? Ako ste zavaljeni u zubarsku stolicu, dok zubar razvlači žvalje i gleda šta treba da popravi, na kraju, zabrinuto pita “ko vam je ovo radio”! Najgore što čovjek u takvoj situaciji može da učini je da se upušta u razgovor sa zubarom i pokuša da odgovori na pitanje! Ne samo što je u takvoj poziciji nemoguće tačno izgovoriti ime zubara koje je prethodno obavljao radove na vašim zubima. Situacija je otežana ako pokušate da branite onog koji vam je prethodno rovario po ustima. To je isto kao i avantura da se upustite u odbranu kraljevine od republike ili obrnuto! To je kao i pozicija da branite kralja Aleksandra od Tita ili da potonjeg branite od Aleksandra Obrenovića

Sve se troši, čovjek mora da radi. Dođe vrijeme za molovanje, moler stiže na dogovoreni sastanak u vaš stan, on kucka po zidovima, zagonetno vrti glavom i pita: “Ko je ovo radio?” Sjećate se firme i kažete ko je bio izvođač radova, a vaš moler ne dejstvuje sa molerske tačke! Vrši procjenu sa moralne tačke gledišta! Rad svojih kolega ocrni sa visoko određene profesionalne koordinate: “Baš su se propisno osramotili!” Onda dlijetom strugne po zidu, kao da vam po koži grebe, opada onaj malter, sve u velikim komadima.

– Sve mora da se gletuje nema druge ako to ne uradimo danas sljedeći put će biti teže i skuplje.

Pristajete prećutno.

Kod automehaničara stvar počinje bez zadrške. Kada se stručnjak izvuče ispod vašeg automobila on pita: “Koji vam je glavonja ovo radio?” Vi kažete ime, a on ne štedi riječi pokude:

– Ne znam ni kako ste stigli do mene, on je u reduktor stavio vodu umjesto ulja!

Na Balkanu čovjek nije siguran šta god uradi prethodno da li ima šanse da ga sljedeći nastup iskupi?! “Najsvjetliji trenuci su kada smo daleko od otadžibine, čak i onda kada nam je teško! Kod kuće nema šanse da standardizujemo naše djelovanje, nama je najbolje kada nas nesreća stigne daleko u Kanadi, Americi ili, u novije vrijeme, – Kini! Kada tamo sretneš naše stručnjake nema moralisanja niti se postavlja pitanje ko ti je ovo radio! Valjda ga okolnosti promjene pa i to pitanje “ko ti je ovo radio” izgubi originalni smisao. Onaj koji naši stručnjaci pronalaze kada se umjesto pustog moralisanja nude stručne procjene. Ne samo zbog toga što, ovaj preko, koji ti uzima lovu pošto obavi svoju radnju ne pita ko ti je ovo radio jer ga to eventualno ne zanima! On nema nalog da te maltretira sa svojim psihičkim nedostacima koji nastaju zbog prekida u njegovom razvoju. Naravno, oni su izazvani istorijskim prekidima. On ti svako pitanje postavi da bi što lakše došao do rezultata. Hoće stvarno da otkrije šta te mori. Za razliku od ovog našeg koji te pita da u tvoju muku utopi i svoju.

Za početak kada vas pitaju “Ko ti je ovo radio?” treba ćutati. Moleru ne treba reći ko je molerisao, zubaru ne treba reći ko je prethodno popravljao zube, automehaničaru treba pustiti da sam popravlja motor. Tako ćemo stručno preskočiti našu nesreću u kojoj svi naši radovi trpe od velikih prekida koji čine veliku štetu!

(Večernje novosti)