Home / ZANIMLJIVOSTI / NEVEROVATNA IGRA SUDBINE: „Saznale smo da smo sestre nakon 16 godina prijateljstva…“

NEVEROVATNA IGRA SUDBINE: „Saznale smo da smo sestre nakon 16 godina prijateljstva…“

Kada bi se Sem Dejvis i Eli Slevin zajedno pojavile u novoj sredini, neko od prisutnih bi najčešće upitao: „Jeste li vas dve sestre?’“, a one bi se nasmejale i dale negativan odgovor. Ono što dve prijateljice nisu znale u to vreme jeste da ovi stranci nisu bili daleko od istine.

zeneFoto:shutterstock

Danas su Sem i Eli bliže nego ikada pre, a novootkrivenu činjenicu o svom srodstvu smatraju dodatnim blagoslovom
– Oduvek smo bile svesne naše fizičke sličnosti, ali to je bilo sve – počinje Sem priču o neverovatnoj igri sudbine za britanski „Mirror“.
Ova četrdesettrogodišnjakinja i njena najbolja prijateljica Eli (41), obe imaju svetle oči i plavu kosu, ali zbog toga im nikada nije palo na pamet da bi mogle biti u srodstvu.

POZNANSTVO

Dve žene su se upoznale kada je starija imala 27 godina, a mlađa 25, i to tako što su živele samo nekoliko vrata jedna od druge, pa su ubrzo postale dobre prijateljice.
– Kada smo se zbližile, počele smo da idemo na karaoke svakog petka uveče – priča Sem, Eli se sprijateljila sa mojim suprugom Ianom, kao što sam ja kasnije postala prijateljica sa njenim budućim mužem Markom.

Kako su godine prolazile, Sem i Eli su se sve bolje upoznavale, i poveravale su jedna drugoj detalje o svom odrastanju i porodici.
– Ispričala sam Eli sve o mom detinjstvu.

Rekla sam joj kako su se moji roditelji venčali sa 18 godina, i kako su nakon dve godine dobili mene, ali su se razveli kada sam imala samo nekoliko meseci. Objasnila sam joj da sam kontakt sa svojim ocem, Terijem Vilsonom, uspostavila tek kao tinejdžerka, ali da smo se videli samo nekoliko puta, nakon čega smo ponovo postali stranci – kaže Sem.

Eli se takođe poverila Sem i ispričala joj da je bila usvojena još kao beba i da nikada nije osetila potrebu da upozna svoje biološke roditelje. Međutim, nekoliko godina kasnije, nakon što su obe prijateljice rodile po dvoje dece, Eli je po prvi put počela da razmišlja o svojoj biološkoj majci.

– Mislila sam na to koliko joj je bilo teško da me da na usvajanje – rekla je Eli koja je nekoliko puta pokušavala da pronađem nešto o njoj na internetu. Znala je samo da se zove Suzan Hjuit.

TRAG

Međutim, prošle godine, ova žena je sasvim slučajno naišla na prvi trag koji bi je mogao odvesti do njene prave majke.
– Ćaskajući sa majkom jednog deteta koje je bilo u istoj predškolskoj grupi kao moje dete, ta žena je pomenula ime Suzan Hjuit.

Nisam mogla da verujem svojim ušima – ona je poznavala moju biološku majku. Rekla sam joj da sam poznavala Suzan davno, ali da smo izgubile kontakt. Bila sam šokirana kada mi je izdiktirala njen broj – objašnjava Eli.

Iste večeri je pozvala, ali nije bilo odgovora. U međuvremenu je poslala Sem poruku i objasnila joj šta radi. – Bila sam veoma nervozna i želela sam da znam šta Sem misli o mom postupku – kaže Eli.

Ubrzo joj je stigao njen odgovor – „Samo napred“ i bila je sigurna da ne greši.
Nešto kasnije, telefonska veza je konačno bila uspostavljena.

– Srce mi je stalo kada se javio ženski glas i kada sam upitala „Da li je to Suzan?“ i „Da li ste rodili devojčicu u decembru 1969. godine?“. Nakon duge pauze, dobila sam potvrdan odgovor. U tom trenutku obema je bilo jasno o čemu se radi.

Prvo što mi je rekla bilo je pitanje jesam li imala srećan život, a onda me je pitala da li želim da se vidimo. Odmah sam rekla „da“ na oba pitanja -otkriva Eli detalje o prvom razgovoru sa svojom biološkom majkom, dodajući da je Sem bila prva osoba koja je, uzbuđena, čula vesti.

UPOZNAVANJE, RAZOTKRIVANJE

Samo pet dana kasnije, Eli je otišla u kuću Suzan Hjuit.
– Tresla sam se od nervoze dok sam čekala da se vrata otvore, ali Suzan me je dočekala sa prijateljskim stavom i osmehom na licu.

Počele smo da pričamo o našim životima, a pokazala sam joj i slike svoje dece, kako bih je uverila da sam zaista srećna – priča Eli.
Nakon sat vremena razgovora, ona se konačno odvažila da postavi pitanje o svom ocu.

„Ko je moj biološki otac?“ – brzo je izgovorila, a Suzan je na to uzvratila „Teri Vilson“. Eli je osetila kako joj boja nestaje sa lica. To je bilo ime Seminog oca.

– Kada sam joj rekla da smo Sem i ja prijateljice, odgovorila je da zna sve o njoj, i dodala da je započela vezu sa njenim ocem dve godine nakon što se razveo od svoje žene, odnosno Semine majke – seća se Eli, koja je, čuvši te reči, u neverici otišla kući. Naravno, odmah je pozvala Sem da joj saopšti za ovaj neverovatan obrt.

– Čim se javila, saopštila sam joj vesti, a sa druge strane začula se tišina. Bilo je to ogromno iznenađenje za nju.
Ipak, Sem se brzo navikla na činjenicu da njena dotadašnja bliska prijateljica, koja joj je bila kao sestra, zapravo i jeste njena sestra po ocu.

– Nakon kratkog vremena navikla sam se na novo stanje stvari. Te nedelje bih spremala večeru ili gledala televiziju, dok sa lica ne bih skidala osmeh – imala sam sestru – objašnjava Sem.

DNK TEST KAO POTVRDA

Nakon toga, starija polusestra je pronašla oca Terija na fejsbuku i poslala mu poruku u kojoj ga je pitala da li poznaje Suzan Hjuit i da li je moguće da sa njom ima ćerku. Ubrzo je stigao potvrdan odgovor.

Iako su Sem i Eli instinktivno znale istinu, morale su da budu potpuno sigurne, tako da su u aprilu obavile DNK test.
– Koverat iz laboratorije je stigao nakon tri dana. Otvorile smo ga zajedno i potvrdile ono što smo i same već znale – mi smo sestre – rekla je Eli.

Danas su Sem i Eli bliže nego ikada pre, a novootkrivenu činjenicu o svom srodstvu smatraju dodatnim blagoslovom.
– Tužno je što nismo ranije saznale da smo polusestre, ali prošlost ne možemo promeniti.

Oduševljene smo što smo to otkrile sada – kaže Sem, a Eli dodaje: Dobila sam i sestru i majku u istoj nedelji.

Check Also

ŽIVOTNA PRIČA SRPSKOG GASTARBAJTERA: Vratio se iz Čikaga posle 23 godine, evo šta sada misli o životu u Srbiji

Mnogi ljudi iz Srbije tokom devedesetih godina otišli su trbuhom za kruhom u inostranstvo. Među …