EKSPERT ZA BEZBEDNOST: U BANJA LUCI JE PRIPREMANA REPLIKA BEOGRADSKOG PETOG OKTOBRA

Piše: Predrag Ćeranić

Izgleda da pučistima ne „cvjetaju ruže“. Čak i u Turskoj, gdje se periodično vlast smjenjivala nasilnim putem uz upotrebu vojske kao izvođača radova, stvari su pošle po zlu. I pored jake logistike, a vlast je ubijeđena da su američke ruke do lakata umiješane u neuspio puč, turski predsjednik Erdogan je uspio (i bukvalno) da preživi prevrat, i da nakon toga pučistima uzvrati striktnom primjenom zakona, sudskim procesuiranjem što glavne vinovnike može koštati višegodišnje robije.

Turska je važan geopolitički igrač, naročito u „NATO priči“ pa se Erdoganu ne postavlja puno pitanja zbog mjera koje se odnose na medije koji su podržali prevratnike ili njegove političke oponente, a inače se tretiraju kao kršenje ljudskih prava, ugrožavanje demokratije itd.

Ljudska prava niko ne spominje ni kada su u pitanju Srbi, koji na sjeveru Kosova žive kao u Varšavskom getu.

Prevratnicima ne ide ni u Banjoj Luci.

Višemjesečni pokušaji „harangiranja masa“ nikako da daju željeni rezultat – devastiranje institucija Srpske uz nasilan upad u „stubove režima“.

I mađarski premijer Viktor Orban se pokazao kao tvrd orah. Soroš je bukvalno protjeran iz Mađarske, njegovom univerzitetu, rasadniku „obojenih revolucionara“, uskraćena je dozvola za rad. Budimpešta više nije mjesto gdje se kuju prevratnički planovi.

Soroševi aktivisti, a najagilniji su beogradski otporaši, sastanke sada zakazuju u Skoplju, po potrebi i u Sarajevu. Na udaru su svi koji smetaju NATO politici, NATO aktivnostima koje su prouzrokovale milione migranata.

Političko krilo NATO pakta postalo je jače od vlada zemalja EU, a migranti najnovije oružje za uništenje evropskih država i naroda.

Orban ometa planove s migrantima i zato ga mejnstrim mediji prikazuju kao rasistu i tiranina (kao nekad Miloševića) jer „narušava ljudska prava“ (čitaj: prava migranata). Zaustavljanje migranata na mađarskoj granici destabilizuje planove NATO. Razloga za alarm je tim više što Orban služi kao uzor drugima te se Bugarska priprema da uz granicu sa Turskom podigne „antimigrantsku“ ogradu.

Na Zapadnom Balkanu najglasniji „antimigrant“ je Milorad Dodik. Tako to izgleda iz vizure NATO.

Pojedine evropske vlade su pod pritiskom upravljanje migrantskom krizom morale prepustiti privatnim korporacijama. One koje se tome protive suočene su sa mladalačkim pobunama, od ekstremnih do ljevičarskih.

Zašto se to radi?

Zato što je cilj globalista pretvaranje Evrope u nešto što više nikada neće biti Evropa, a to se misli postići ekonomskim krizama, disfunkcijom vlada, projektovanim ratovima niskog inteziteta. Treba li napominjati da je NATO alatka globalista i da vlasnici NATO sjede u  Rimskom klubu i grupi Bilderberg?

Izgleda da su pobune u evropskim zemljama dio dobro isplanirane operacije haosa.

Slično je i sa migrantskom krizom. Većina „tvitova“ kojima se izbjegli iz ratnih zona podstiču da postanu migranti, a ne vojnici Asadove Sirijske arapske armije – na način da idu u Tursku a zatim u EU, prvenstveno u Njemačku i Nordijske zemlje – kreiraju u Britaniji, Francuskoj i SAD.

Prilikom raspodjele migranata, i pored dramatičnih slika spašavanja i dolaska gumenih čamaca po ugrožene, ni Francuska ni Italija nemaju više od 10 000 migranata, u Španiji ih je 20 000, a samo u BiH je registrovano 22 500.

Zašto su migrantima krajnja odredišta Njemačka i Balkan? Da li je globalistima „trn u oku“ približavanje Berlina Moskvi i bojazan da bi Njemačka u savezništvu sa Rusijom bila nesumnjivo glavna figura u EU i mogla usmjeriti EU u pravcu stvaranja Evroazije?

I u Kanadi, Australiji, Novom Zelandu – migranti su dobrodošli. Ali, samo pojedini. U ovim zemljama za migrante se traže kvalifikacije. U Njemačkoj su „dobrodošli“ i ratnici Al Kaide, Islamske države, neškolovani i nepismeni. Zašto da ne?

Tu je Balkan da primi sve one koji ni za Njemačku nisu.

Osnovni plan globalista je urušavanje EU i stvaranje konglomerata nezadovoljnih kojima će biti lako manipulisati, odnosno stvoriti haos u haosu. Balkan je idealan kao fitilj.

U seriji tematskih tekstova objavljenih tokom prethodne godine ukazivali smo na krajnje motive onih koji su zloupotrebljavali jednu porodičnu tragediju radi realizacije političkih ciljeva. Nazvali smo ih agentima haosa („koji su doplovili iz obavještajnog mulja“). Oni su, koristeći najnovije alatke hibridnog rata, poput nervnog ratovanja (Neurowar), pokušali da promovišu ideologiju koja rastače Dejtonski sporazum.

Govorili su kroz Davora Dragičevića, oca tragično preminulog mladića, i emitovali niz probosanskih stavova. Srbima su nudili državu alternativnu Republici Srpskoj – unitarnu BiH. Jer, zaboga, institucije Srpske su „zločinačke organizacije“, a ministar policije „ubica i sotona“. I šta sve nije poručivao Davor sa Trga Krajine, kojeg je preimenovao i uzurpirao.

Najsnažnija poruka, više puta ponavljana, bila je da oktobarski izbori neće biti održani. U početku je malo ko Davora Dragičevića shvatao ozbiljno, ali je vremenom postalo jasno da se u Banjoj Luci priprema replika Petog oktobra, dana kada je nasilnim putem srušena vlast u Srbiji, a petooktobarci su odlučili da snagu otporaške pesnice i u Republici Srpskoj pokažu petog oktobra. Koja simbolika!

Uzgred, drvena statua stisnute pesnice od ljetos je postavljena na banjalučki gradski trg.

Izbori su ipak održani, prvenstveno zahvaljujući odlučnosti policije, pred kojom su ustuknuli organizatori mitinga koji je u veoma napetoj atmosferi održan 5. oktobra.Tako je u Banjoj Luci 5. oktobar ostao samo datum u kalendaru.

Umjesto na groblju, pristalice pokreta Pravda za Davida pomen preminulom mladiću davali su na Trgu Krajine, paleći svijeće i ostavljajući upaljene lampione. Na groblje nisu išli. Pravoslavni običaji nisu ih zanimali. Sa Trga Krajine zato su prijetili i kleli.

Davor Dragičević je praktikovao neobičan ritual – dok je palio svijeće činio je čudne pokrete nad fotografijama onih koje je etiketirao kao saučesnike u ubistvu njegovog sina. Kletve i rituali sa svijećama daleko su od pravoslavlja. Više pripadaju sektaštvu i crnoj magiji.

Crkve su se sjetili (i to kao mjesta za sastanke) tek kada im je policija nakon nedavnih nereda zabranila nenajavljena okupljanja na Trgu Krajine, i tako onemogućila pristup „svetilištu“ ispred otporaške drvene pesnice. Tako su oni koje u crkvi inače ne viđamo postali „vjernici“ kojima policija „ne dozvoljava da u porti hrama pale svijeće“.

Šta dalje? Vlast treba da istraje u striktnoj primjeni zakona i da insistira da agencije za provođenje zakona rade ono što zakon nalaže.

Organizatori i inspiratori nereda na banjalučkim ulicama treba da odgovaraju za višemilionsku štetu koju grad Banja Luka trpi. Isto se odnosi i na one koji su stvarali atmosferu linča pred stambenom zgradom u kojoj je nastanjena porodica Željka Karana.

Šta god da su činili njihovi roditelji, djeca za to ne mogu da odgovaraju.

A sa Trga Krajine najviše prijetnji upućeno je upravo djeci.

(Sve o Srpskoj)