Web-Tribune.com Vaše mesto za novosti…
Izbori za Evropski parlament, na kojima će između 23. i 26. maja biti izabrano 705 predstavnika u najvišem zakonodavnom telu EU, sasvim su blizu.
U javnosti su prisutne analize o njihovom ishodu i uticaju na dalji razvoj odnosa u Uniji pa i na sudbinu EU. Porast popularnosti suverenista, populista, desničara, nacionalista – i kako se sve ne nazivaju političke partije i pokreti koji se zalažu za očuvanje tradicionalnih evropskih vrijednosti – postaje evidentna.
Na istoku EU, u Mađarskoj, Poljskoj i Češkoj, oni već imaju vlast, dok su Alternativa za Njemačku i austrijski slobodari u velikom političkom usponu. Slično bi se moglo reći i za Nacionalno okupljanje (bivši Nacionalni front) u Francuskoj.
Nekadašnji glavni politički strateg aktuelnog američkog predsjednika Donalda Trampa, Stiv Benon, izjavio je da su desničari nova elita Evrope, i najavio svoju aktivnost na njihovom ujedinjenju, kako bi na izborima za Evropski parlament ostvarili pobjedu, što bi, po njemu, donijelo prevagu u borbi sa Sorošem i globalistima.
Velike probleme globalisti stvaraju i samom Trampu. I dok im kod kuće ne popušta, izvan SAD Tramp često čini ustupke ili ignoriše njihove postupke. Tako se, na primjer, Tramp nije htio pomiriti sa otporima u Kongresu da se izgradi zid na granici sa Meksikom, kako bi se zaustavio nekontrolisani priliv migranata. Proglasio je vanredno stanje da bi obezbijedio finansiranje jednog od svojih ključnih predizbornih obećanja.
U Evropi on nije u mogućnosti da suzbije globaliste, odnosno, značajan dio svoje administracije, koja kandiduje temu koja nije jasna mnogim vladama zemalja EU – „rasno pitanje“. To se pojašnjava potrebom da Evropa „osvježi krv“ kako bi se stvorila „nova rasa“.
U mnogim vladama je ovim povodom prisutna zbunjenost, a kako im se ne nude dodatne informacije, stvara se utisak da se radi o milionima arapskih migranata, ali i o migrantskim talasima koji ka Evropi treba da se pokrenu iz Afrike.
Mađarski premijer Viktor Orban i premijer Italije, Đuzepe Konte, apostrofirani su kao glavne prepreke migrantskom inženjeringu, te trpe pritiske do mjere da se razmatra rušenje njihovih vlada uz pomoć ulice.
Da li će na predstojećim izborima za Evropski parlament pobijediti suverenisti, ili će tek izboriti značajnije učešće u radu parlamenta, umnogome zavisi od razvoja političkih odnosa u Njemačkoj. Od Njemačke zavisi i mnogo toga drugog.
Na američko negodovanje zbog njemačkog stava o izgradnji cjevovoda Sjeverni tok 2, iz Berlina je stigao odgovor da i Njemačka negoduje zbog razmještanja američkih bombardera B 52 u baltičkim zemljama, i zamjene glava raketa kratkog i srednjeg dometa atomskim bojevim glavama, što je učinjeno na Baltiku ali i jugoistoku EU.
Iz Njemačke stižu i sve glasniji zahtjevi za ukidanjem sankcija Rusiji, a Berlin se protivi i anetemisanju kineskih investicija.
Zategnute odnose sa SAD Njemačka je dobrim dijelom amortizovala nakon što je Dojč banka kupila američke obveznice u iznosu od dvije milijarde dolara.
Osim u komunikaciji sa SAD, Njemačka otvoreno pokazuje snagu i u odnosu sa evropskim partnerima, što se najbolje vidi iz čvrste odluke da politički i ekonomski kontroliše Balkan.
To, naravno, nailazi na protivljenje Velike Britanije koja želi „pravo prvenstva“ u BiH, na Kosovu i u Makedoniji. Britanci su sagovornicima iz Njemačke jasno stavili do znanja namjeru da na prostoru za koji su zainteresovani britanskim kompanijama obezbijede primat u raspolaganju resursima.
Međutim, Britanci su potom diplomatskim kanalima upozoreni da je Njemačka spremna da u zaštiti svojih interesa naloži Dojče banci da povuče sav kapital iz Britanije, koji u iznosu od 430 milijardi evra nije nimalo beznačajan. Prijetnja će biti realizovana ako London bude nastavio da sputava EU, koja će se razvijati pod vođstvom Njemačke i Francuske. Pri tome je naglašeno da Njemačka nema namjeru da odustane od ruskih energenata i Balkana.
Nakon dostavljene poruke, britanska premijerka Tereza Mej je molila produženje roka za Bregzit, a kako sve pregovore vezane za Bregzit sa strane EU vode uglavnom Nijemci, jasno je da će ekonomska snaga Njemačke biti nezaobilazan faktor u sagledavanju političkih odnosa na evropskom tlu. Ipak, za očekivati je da će Britanci i u novim odnosima i rasporedu snaga opstruisati EU, i na Balkanu praviti svoju računicu.
U odnosu prema BiH Njemačka nije mijenjala stajališpte: BiH treba da bude funkcionalna država shodno evropskim standardima.
U političkom Sarajevu nastoje prikazati da je za takvu BiH prepreka politika Milorada Dodika, pri čemu je naročito aktivna sarajevska Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99. Ujedno, ova organizacija priređuje sesije na kojima se iznosi krajnje negativan stav prema prodoru kineskog kapitala u BiH, a Rusija permanentno optužuje za hibridno ratovanje, što je, opet, u suprotnosti sa njemačkim odnosom prema Kini i Rusiji.
Njemačka, kao i SAD i Britanija, zalažu se za konstituisanje novog saziva Savjeta ministara, ali samo deklarativno. Tu situaciju koristi Izetbegović da bi na osnovu presude izrečene Radovanu Karadžiću nastavio sa kalkulisanjem oko formiranja Savjeta ministara.
Zahtjev za ukidanjem imena Srpske za sada neće potencirati, ali će insistirati na donošenju zakona o negiranju genocida. Pritisci na institucije Srpske neće jenjavati, prvenstveno na Ministarstvo unutrašnjih poslova i ljude iz strukture policije.
„Mini Hag“ u Sarajevu, odnosno Sud i Tužilaštvo BiH, biće takođe pod pritiskom, u smislu da koristeći milione spisa i dokumenta koji će im biti proslijeđeni iz Haškog tribunala, procesuiraju što više Srba.
Osnovna Izetbegovićeva teza glasi da je aktivnost ratnog vođstva Srba proizvela „genocidnu tvorevinu“, a pred svojim saradnicima iznio je uvjerenje da će nakon presude generalu Mladiću definitivno doći do „tihog umiranja Republike Srpske“.
Inače, Izetbegovićeva opstrukcija u konstituisanju zajedničkih organa na nivou BiH dosegla je nivo opstrukcije koju sprovodi Priština, a niz je pokazatelja da se iz iste „kuhinje“ daju smjernice i albanskim i bošnjačkim liderima. Osnovna sugestija glasi da se ne obaziru na promjene na svjetskoj sceni, koje se manifestuju u rastućoj moći Rusije i Kine, i da u naredne četiri godine riješe „srpsko pitanje“.
To „rješenje“ podrazumijeva slom srpskih državotvornih kapaciteta i da se Srbi progone kao u srednjem vijeku jeretici. U tom kontekstu Izetbegović priprema čvrst savez bošnjačkih partija, uvlačeći Komšića u koaliciju.
I Milorad Dodik radi na stvaranju saveza srpskih partija, ali u SDS-u nema razumijevanja za njegov poziv da se napravi srpska koalicija za nivo BiH. To, naravno, naruku ide Izetbegoviću.
S obzirom na planove regionalnih i lokalnih stratega, Srbima predstoje četiri godine odsudne borbe za očuvanje državotvornosti. Za uspjeh je prijeko potrebna sabornost, a ona se, na žalost, ne nazire.
Ali, mnogo toga zavisiće od predstojećih izbora za Evropski parlament. Postignuti omjer snaga u toj kući itekako će se odraziti na Balkan, pa tako i na BiH.
(Predrag Ćeranić / Sve o Srpskoj)
