Web-Tribune.com Vaše mesto za novosti…
Piše: Vedrana Rudan
Kakva je uloga Hrvatske u svjetskoj revoluciji potpuno mi je jasno. Članica smo Eu što znači da uplaćujemo silnu lovu za kurac, članica smo NATO-a što znači da uplaćujemo silnu lovu za isti spolni organ. Ali to nije sve. Otkako bacam oko na teve ekran, jedno pedeset i pet godina, stalno u mene gledaju američki generali koji na svojim uniformama imaju stotine šarenih značkica, na ramenima zvijezde. Ti su likovi uvijek zabrinuti jer mi žele sreću, blagostanje i mir. Zašto me sve to stalno zaobilazi?
Ipak, nešto se promijenilo. Prvi put otkako sam živa zvjezdani general mi iz Zagreba poručuje da bi zbog onih blablabla moji unuci trebali pod američkom zastavom krenuti u boj, u boj, za narod svoj. Nisam iznenađena. Ja sam izuzetno pametna ženska pa sam davno napisala, pred jedno dvadeset godina, da će se Hrvatska upustiti u analni spolni odnos sa Amerikom iako smo katolička zemlja. Pametna jesam ali mi to ne pomaže.
I tako smo mi Croati i Croatice sinoć imali čast i privilegiju čuti kako su napadi na sve mrske članove Islamske države i još neke druge članove drugih krvoločnih država naređene iz Zagreba. Yeeeeeeeeeeeeeeeee! Čitav svijet za nas zna! Yeeeeeeeeeeeeeeee! Tko je rekao da je Hrvatska, oprostite, Croatia, malo govno? Yeeeeeeeeeeee!
Zašto je Amerikanac, zaboravila sam mu ime, učinio nama Croatima i Croaticama tako veliku čast? Zato jer smo članica NATO-a, što bi rekli čakavci, nismo mi malo niš. Kako mu mi, svi odreda gole guzice, možemo pomoći? Upravo svojim golim guzicama. Croatia, priznajte, jebeno dobro zvuči ovo Croatia. Hrvatska, Hrrrrrrrrrrrrvatska, može li civilizirani zapadnjak, svi su oni civilizirani, bez problema izgovoriti hrrrrrrrrrrrrrrrr? Eto vidite.
Amer nam je objasnio da se džihadisti i ostali isti ne mogu pobijediti ni njegovom guzicom, ni Obaminom guzicom, ni američkim guzicama. Svima je njima rata njihovim guzicama pun kurac. Mi smo još nevini a do normalnoga nam seksa, on s njom, ona s njim, ona s njom, on s njim, baš i nije. Radno vrijeme od osam do dvadeset, pa ti jebi i još plati struju.
Smijemo li se mi Croati i Croatice oglušiti o molbu zvjezdanog generala koji toliko brine o sudbini svijeta da se dovukao čak do Zagreba? Nikako. Pa ipak, znam da sam jedina, pomalo sam skeptična. Da li zaista moj unuk mora otići u Siriju, Ukrajinu, Irak, Iran, Pakistan, uskoro Vijetnam i Japan, i tamo bogu iza nogu pod američkom zastavom pokloniti svoje tijelo crvima svih mogućih boja?
Ja sam skeptična ali zato moj predsjednik države, gospodin Josipović, i ministrica vanjskih poslova, gospođa Pusić, nisu. Otići će u UN, to je u Njujorku, možda su već tamo, i glasno obećati na što će sve moj unuk Marko biti spreman. On će, tako mu Bog pomogao, u nekoj od sirija braniti američke boje dok mu džihadist, islamist, sirist, pakistanist, rusist, ukrajinist, vijetnamist, irakinist, kinezist…, bože, koliko ima tih ista, bude rezao glavu ili palio oči bacačem plamena.
Ja, neka mi oprosti onaj američki general koji možda više i nije u Zagrebu, jako volim svoga unuka. Draži mi je, jebote, ako me Bog čuje, i od onog generala i od Amerike. Nisam izdajica svoje domovine, ne želim biti prokleta, podržavam politiku koju zagovaraju naš predsjednik Josipović i naša uvažena ministrica vanjskih poslova gospođa Pusić.
Zato predlažem, gospodine Josipoviću, gospođo Pusić, pošaljite svoje dvije cure na neko od ratišta. Kad budete na kućnim vratima burnim aplauzom pozdravili njihove leševe odjevene u američku zastavu povjerovat ću da vam je na duši mir, mir, mir, mir… I samo mir.
Do tada…Bože, ja vam ne vjerujem. Ja se vas bojim.
(Blog Vedrane Rudan)
