ZAŠTO JE POTEZ BAKIRA IZETBEGOVIĆA OPASNIJI NEGO ŠTO IZGLEDA?

Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj je sve moguće očekivati i ne postoji skoro nijedna stvar koja nas može iznenaditi. Međutim, za neke stvari se ipak smatralo da su zacementirane ustavnim dogovorom i da se ne dovode u pitanje.

Pomičnost dna u odnosu bošnjačke političke elite prema drugim narodima u BiH, a prvenstveno Srbima, pokazala je svoje novo lice u prijedlogu inicijative od strane SDA koja ide u pravcu promjene imena Republike Srpske, zato da bi se „i Hrvati i Bošnjaci mogli u njoj osjećati ranopravno.“

Argumentacija koja stoji protiv ove inicijative je toliko jasna, jednostavna i transparentna da nema potrebe da je u ovom tekstu raščlanjujemo na proste faktore, ali treba ukratko kazati da je Republika Srpska svojim imenom upisana u Ustav BiH i da Ustavni sud kojem SDA planira predati apelaciju ne može odlučivati o tim pitanjima. Da bi se takvo nešto razumjelo, ne treba biti pravni ekspert.

ZAKULISNI MOMENAT

Na ovaj argument može se još nabrojati i gomila drugih, poput toga da je po toj logici svaka država na svijetu (Njemačka, Srbija, Hrvatska) diskriminatorna za nekoga ko živi na njenom tlu. No, ovdje treba ukazati na jedan drugi, zakulisni momenat antiustavne inicijative bošnjačke vrhuške.

Prethodna Izetbegovićeva igrarija oduzela nam je dvije godine života i redukovala politički okvir na borbu za golu egzistenciju Republike Srpske. Na našu sreću, ta borba se završila dobro. Štaviše, samo je ojačala simboliku devetog januara i proslavu Dana Republike Srpske, homogenizujući Srbe i produbljujući granicu sa Federacijom BiH. Tu lekciju Bakir Izetbegović i SDA očigledno nisu naučili, tako da su se odlučili da pokušaju osporiti i samo ime Republike Srpske.

Uzimajući u obzir kompleksnost i obim poduhvata koji nam je predočen i koliko je smjelosti potrebno za takav jedan radikalan korak, nije teško zaključiti da se ovdje radi o lutkarskoj predstavi, gdje se Izetbegović mlađi nalazi na podijumu, a stvarni rukovodilac i trbuhozborac u ovom igrokazu je sakriven iza kulisa. Kad ogolimo fenomen od površnih manifestacija, onda je lako prepoznati istinskog pokretača inicijative – a to su atlantske sile i perjanice NATO saveza.

SKRIVENA PORUKA

Nakon sloma Crne Gore, pa i Makedonije (čak i po cijenu surovog gaženja narodne volje, kako smo mogli vidjeti), sada je red na Bosnu i Hercegovinu, kako bi Srbija ostala usamljeno ostrvo u moru atlantističkih zemalja. Glavna kočnica ulasku BiH u NATO je, logično, srpski narod i Republika Srpska sa njim, dok razloge za neulazak u taj savez takođe nije potrebno navoditi, od istorijsko-nacionalnih do ekonomskih.

Nekoliko sati nakon što je informacija o inicijativi puštena u javnost, Bakir Izetbegović se obratio javnosti i „spustio loptu“ rekavši da je spreman da razmisli o odustajanju od inicijative za promjenom imena pod uslovom da u narednih šest mjeseci „SNSD promijeni svoje ponašanje“.

To u prevodu znači sljedeće: oni još uvijek nisu odlučili ko će i u kojoj formi predati inicijativu Ustavnom sudu BiH, a ovim oročavanjem šalju poruku Dodiku kao apsolutnom pobjedniku izbora i nezaobilaznom faktoru u formiranju vlasti da mora prihvatiti put u NATO, što je i u samom obraćanju nemušto i sporadično spomenuo i sam Bakir.

Čak je i hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić – nekoliko dana prije Bakira – uslovio imenovanje mandatara za Savjet ministara (koje po rotaciji sada pripada Srbima) članstvom u Sjeverno-atlantskom savezu.

PROBLEM SA USTAVNIM SUDOM

Veliku ulogu u političkom životu BiH igra i struktura njenog Ustavnog suda, a ona je takva da se sastoji od tri strana državljanina, dva Bošnjaka, dva Srbina i dva Hrvata, što u prevodu znači – a i u praksi je do sada ustaljeno – da tri stranca i dva Bošnjaka mogu preglasati preostala četiri člana i tako proizvoljno nametnuti svoje odluke svim građanima BiH.

Suludo je i naglašavati pod čijom kontrolom su troje sudija koji sjede u Ustavnom sudu BiH, budući da ih imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, uz neobavezujuće konsultacije sa Predsjedništvom BiH.

Međutim, da se vratimo na samu inicijativu, ukoliko dođe do njenog pokretanja na Ustavnom sudu, Republika Srpska i njeno rukovodstvo nemaju drugi izbor nego da istog momenta sazovu sjednicu Narodne skupštine RS i donesu odluku o razdruživanju sa BiH i osamostaljenju Republike Srpske. Upravo takav scenario je i najavio srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik u vanrednom obraćanju novinarima.

Ukoliko se dozvoli da se procedura počne odvijati bez ovako radikalne akcije, Republika Srpska može sama potpisati svoj nestanak, jer taj sud do sada nije u svom radu pokazao nikakvu nadu da će pravo i pravda biti ispoštovani, pa čak i kada je slučaj ovako apsurdan da odlučuju o aktu koji je iznad njih, i koji bi trebalo da štite, a ne napadaju.

Možda ovakav scenario na prvu loptu izgleda šokantno, ali tako će biti ako Srbi dopuste da budu stavljeni pred svršen čin, i to Bakirovi nalogodavci veoma dobro znaju. Zato će u tom fiktivnom roku od šest mjeseci pokušati da izvrše pritisak na SNSD i Dodika da prihvate ulazak u NATO u zamjenu za očuvanje imena Republike Srpske, čak i kada drugi scenario vodi u haos i novu krizu na Balkanu kakva do sada vjerovatno nije viđena nakon rata.

Nije zgoreg dodati da je i mogući razlog zašto je odabran upravo ovaj trenutak i nedavna posjeta ruskog predsjednika Vladimira Putina Beogradu i srdačni razgovori sa Dodikom i Vučićem koji su nesumnjivo uznemirili duhove u Vašingtonu i njihovim filijalama.

NEOPHODNO SRPSKO JEDINSTVO

Međutim, ako nam iskustvo iz apelacije o Danu Republike može išta reći, to je da samo istrajnom borbom i jedinstvom možemo prevladati i ovu prepreku, čvrsto se postavljajući pred ovim suludim, antiustavnim i iracionalnim naletom čudne koalicije stranke koja je bliska Muslimanskom bratstvu i atlantističkih zemalja.

Ostaje nada da će oni pod pritiskom okolnosti odustati od ove sulude ideje i da će se pristupiti formiranju vlasti na nivou zajedničkih institucija, pa i rješavanju nagomilanih političkih problema u Federaciji BiH, gdje čak od prvog februara postoji mogućnost blokade penzija zbog neusvajanja budžeta. Zato je neophodno da sve srpske političke stranke budu jedinstvene i jasne u odbacivanju bilo kakvog kompromisa kada je u pitanju ime Republike Srpske i vezivanje takvog kompromisa sa ulaskom u NATO.

U krajnjoj liniji, ovakvo ponašanje najviše štete može donijeti Bošnjacima. Svaki novi sukob sve više i više udaljava Srbe i Hrvate od Bosne i Hercegovine, a njihovo rukovostvo uporno proizvodi nove i sve besmislenije linije razdora u državi, dok bi upravo oni trebalo da budu najfleksibilniji i najaktivniji u pronalaženju mirnih rješenja. Jer jedino njima je do BiH suštinski stalo, kao i njihovim zapadnim mentorima koji tu vide svoj račun.

GARANT STABILNE BUDUĆNOSTI

Dugoročno, jedina šansa za opstanak BiH jeste izbacivanje stranaca iz Ustavnog suda, ukidanje kancelarije Visokog predstavnika u BiH i uspostavljanje suvereniteta u pravom smislu te riječi. Pristrasna politika i navijački pristup stranog faktora onemogućava bilo kakav međuetnički i međuentitetski dogovor u BiH, a bez tog dogovora nema ni budućnosti. Razdruživanje će biti jedina opcija, a znamo da to na Balkanu uvijek može krenuti po zlu.

Ali teško je da kockar sam ostavi kocku, ili da narkoman bez pomoći ostavi iglu, kao što je teško i Bošnjacima da se odreknu inostranih intervencija koje su im toliko puta pomogle i bez kojih se osjećaju bespomoćno. No, sve je to kratkog daha, svijet se polako ali sigurno mijenja iz dana u dan. Zato je izgradnja unutrašnjih kapaciteta za kompromis jedini garant stabilne budućnosti. Sve ostalo je zavisnost od tuđe volje i spoljnih okolnosti.

Vojislav Savić (Standard.rs)