Svetosavsku akademiju u podgodirčkom Hramu Hristovog Vaskrsenja blagoslovio je i pozdravno slovo na njoj izgovorio vladika Amfilohije.
Prvo je naglasio da su crkvene litije – litije ljubavi koje leče duboke rane bogoubistva i bratoubistva.
Mitropolit je naglasio da ovo sabranje traje 8 vekova bez prekida blagosloveno Svetim Savom i naveo da je prostor današnje Crne Gore dao pet patrijaraha pećkih, srpskih: Evstatija Prevlačkog, Arsenija Trećeg Čarnojevića, Arsenija Četvrtog Šakabentu, Varnavu Rosića i Gavrila Dožića.
Osvrćući se na seobe sa Kosova i Metohije, Mitropolit Amfilohije je podsetio na novu okupaciju KiM, ističući da nije dobro što vlast Crnnj Gore, čiji su se preci i vladari borili protiv okupatora, priznaje tu okupaciju i lažnu državu, odričući se sebe i kralja Nikole koji je oslobodio Metohiju.
Zaključio je da nije čudo što oni koji se odriču svog bića i svoje prošlosti donose okupatorske, bezbožne, bratoubilačke zakone:
„Zakon tzv. o slobodi vjere, nije zakon o slobodi, nego zakon o porobljenju, zakon o otimanju svetinja. Da li ima normalne vlasti na svijetu da nešto tako radi?! Ja se Gospodu molim da našoj vlasti vrati razum i vjernost izvornoj Crnoj Gori, Crnoj Gori Jovana Vladimira, Svetoga cara Konstantina i Justinijana.“
Kazao je da je Crna Gora velikih Nemanjića, Svetoga Save i Simeona Mirotočivog Podgoričanina, koji je rođen ovdje i koji je objedinio naš narod u ondašnju Rašku i Zetu, oslobodivši ga vizantijskog ropstva:
„To oslobođenje proglasiti za ropstvo i ta mržnja protiv Nemanjića koji su stvorili Zetu i u njoj se rodili i mržnja protiv Srbije, KiM, nešto je što ne spada u normalne stvari“, ocenio je Mitropolit Amfilohije i izrazio nadu da će dati Bog da ovaj narod koji obnavlja svoju vjeru u Boga ljubavi, koji obnavlja ljubav kao osnovno načelo života, obnoviti i svoje izvorno biće Jovana Vladimira, Crne Gore Zete drevne, Svetoga Save i Simeona, Crne Gore Crnojevića i svete loze Petrovića.
Mitroplit je apelovao da litije ostanu Božje, jer Crkva sve što radi – radi iz ljubavi, te da budu bez partijskih opredjeljenja, pa i nacionalnih:
„Molimo se Bogu da urazumi sve u Crnoj Gori, naročito našu policiju. Ovih dana mi se javlja dosta policajaca traže blagoslov i mole da litije budu istinski crkvene da ne prelaze u bilo kakva druga opredjeljenja, da budu Božije litije. I to treba da ispoštujemo.“
Osvrćući se na hapšenja dece i bacanja suzavca na Zlatici, zbog slikanja trobojke, koja je od vremena Francuske revolucije, vladika je kazao da te tri boje znače slobodu, jednakost i bratstvo i zapitao:
„Ko je ovdje protiv slobode, jednakosti i bratstva? Zar ta trobojka nije na grbu i na zastavi kralja i gospodara Nikole? Zar i oni koji se sad bore protiv te trobojke, nijesu u vrijeme njihovog komunizma i u novije vrijeme poslije devedesetih, pod trobojkom nastavili da žive do ovog vremena?“, kazao je vladika i apelovao na one koji naređuju policiji, kojoj je blagodaran, da ne manipulišu decom u policiji, da ih ne primoravaju da rade nešto protiv njihove i savesti naroda i protiv naše dece.
Na kraju je poručio da je propalo sve što je urađeno na bogomržnji i bratomržnji je propalo, te ne treba na tome graditi budućnost Crne Gore.
„Crnogoska vlast treba da shvati da se narod Božiji probudio, vaskrsao, i oživljava u sebi iskonska predanja ovih prostora“.