Dragan Đogović

O autoru:
Dragan Đogović je biznismen, umetnik, publicista, humanitarac i aktivista.
Rođen u Sarajevu, srpski državljanin. Živi od svoje rane mladosti u dijaspori.

Da se podsjetimo na izjave Dačića i Vučića na nedavnoj konferenciji za štampu u Beču:
– Nema potrebe da čekamo neke januare ili druge termine iduće godine. Otvorite poglavlja umesto da podižete ograde,- poručio je evropskim zvaničnicima Ivica Dačić, a srpski premijer Aleksandar Vučić je svojom datom izjavom duboko uvjeren da će do otvaranja poglavlja uskoro doći, jer vjeruje u „njemačku riječ i riječ kancelarke Merkel“.

Očigledno, gospodin Dačić još nije prozreo novonastalu političku klimu i koncept spoljne politike kojeg Brisel užurbano sprovodi, a koji nalaže da se Orbanova bodljikava žičana ograda, čitavom dužinom mađarsko-srpske granice, proširi dalje na granice sa Hrvatskom i Rumunijom, ali ovaj put još visočije i tvrđe, uz pojačani vojni nadzor.

Što se premijera Vučića tiče, njegovu izjavu prokomentarisao bih u sledećem kurioznom obliku:

*Ako do otvaranja poglavlja od strane EU po uvjerenju i očekivanju Vlade Srbije do kraja ove godine dođe, ja ću javno na sred Trga Republike u Beogradu pojesti ovaj moj tekst odštampan u stotinu primjeraka.

Mogao sam komotno i u hiljadu primjeraka navesti, jer sam u ovu svoju tezu apsolutno samouvjeren, tako da do moje iskreno obećane ceremonije jedenja sigurno neće doći.

Ne, ne, fokus ovog mog teksta nisu zaglavljena poglavlja, niti proces pristupanja Srbije u Evropsku uniju, nego ukaz na rapidne zastrašujuće promjene koje nadolaze, i naivnost srpske Vlade koja nije u stanju da sa svojih tuce užih i ostalih 7.230 savjetnika ( koliko ih ukupno na grbači države ima) da procjeni šta otprilike donosi nastali dan, a kamoli da makar grubo analitički prognoziraju ekonomsko i političko stanje za bliski vremenski period.

Čitaoci koji prate moje publicirane tekstove znaju da sam još pre mnogo vremena današnju evropsku ekonomsko-geopolitičku situaciju, i ovaj ogroman priliv migranata, jasno i precizno do tančina nagovjestio.

Ali, nećemo polemisati dalje o tome, da ne ispadne po onoj narodnoj kako Cigo svoga konja hvali, već ćemo da se brižno zapitamo da li je srpska Vlada nakon svega nastalog, u ovom aktuelnom metežu, uopšte svjesna u kakvoj se izrazito opasnoj političkoj krizi, Srbija, i cijela Evropa trenutno nalazi.

Naravno, nije!

Srpska vladajuća elita je toliko zaslijepljena svojim štetnim reformama, i procesom pristupanja u EU, a koje mora da sprovodi po direktivi Trojke i zapadnih mešetara, da ne uviđa opasno prljavu briselsku diplomatsku „poker igru“, u kojoj pretežno sudjeluju marionetski beskičmenjaci, ampuntiranih mozgova, koji zarad američkih imperijalističkih interesa na svaki mig Vašingtona svjesno i pokorno gutaju svaki namješten blat, a za Srbiju se pritom interesuju koliko i za lanski snijeg.

Zbog visokog priliva migranata koji ne jenjava, Evropa se ponovo dijeli uspostavljanjem graničnih prelaznih kontrola, a Šengenski sporazum, jedan od osnovnih temelja Evropske unije, glavne njene članice ekspresno stavljaju van snage, jer nisu više voljne niti spremne da prihvate svu izbjegličku najezdu. Tim činom one izražavaju nemoć da se na neki drugi pitomiji način riješe problemi nadolazećih migranata sa Bliskog istoka.

Razlog tome nije samo ekonomske prirode, nego opravdana bojazan, (iako to evropski zvaničnici javno ne priznaju), da među stvarnim nesrećnim izbjeglicama pristiže organizovano i ogroman broj militantnih džihadista, sa ciljem da prošire svoje aktivnosti na evropskom tlu, i time ugroze političku stabilnost Evrope.

Apsolutno je jasno i vidljivo, – kolone izbjeglica / migranata, uključujući i kamuflirane ekstremiste u njihovim redovima, nastaviće se nesmanjenom žestinom ka Evropskoj uniji.
Po mojoj procjeni, vjerovali ili ne, do kraja oktobra mjeseca stići će još pola miliona migranata, a Srbija će postati, ako dobrodošlica i blagoslov premijera Vučića bude još na snazi, velikim dijelom njihov sabirni centar.

Geopolitička klima u Evropi i Bliskom istoku će u toku narednih mjeseci u svojoj mjeri toliko kulminirati da će po prvi put nakon Drugog svjetskog rata u decenijama spokojnoj evropskoj građanskoj populaciji, zbog gomilanja tmurnih političkih oblaka iznad evropskog podneblja, koja ničemu dobrom ne slute, zavladati jeziv strah i nemir.

Oholost, nacionalna mržnja i netrpeljivost, karike su zla, koji se nadima svuda oko nas
Ako svemu ovome dodamo i uzmemo u obzir pretnju glavnog muftije Islamske zajednice u Srbiji Muamera Zukorlića, koju je javno uputio ovih dana predsjedniku Republike Srbije Tomislavu Nikoliću, da neće rušiti Srbiju, osim ako ne bude natjeran, jer je Sandžak kako tvrdi plinska soba, koja može za sekund da plane, i Srbiju zapali do Čačka, stičemo neopoziv utisak, da se sva ova scenarija odvijaju po nečijem dobro utvrđenom planu.

Koga u Briselu pod ovakvim trenutnim okolnostima brine Srbija, i njeno štrebanje u članstvo EU?

Naravno, nikoga!

Vašington i Brisel praktikovaće uporno i dalje svoje homogene ciljeve, – rušenje Asada nemilosrdnim bombardovanjem, okupaciju Sirije, i miniranje svake mirovne inicijative, a plan “B“ im je, ako do eskalacije sukoba u Evropi ipak dođe, neka to bude isključivo van spoljnih granica Evropske unije. Dakle, na Balkanu.

Da li će vladajuća srpska politička klika spoznati potencijalno moguće žarište na teritoriji Srbije, i sprovesti zaštitne adekvatne mjere, ostaje da se vidi. Lično, čisto sumnjam.

Zakačka je u tome što te adekvatne mjere ne bi donosio Beograd, kako treba i dolikuje, nego kao i uvjek do sada, Brisel i Vašington.

Dozvolimo li i dalje, da nam drugi kapu kroje, crno nam se piše…!

(Facebookreporter)