Emil Vlajki otkrio šta Tramp zaista smera u vezi Srba i Kosova, i šta zapravo stoji iza daljih planova Vučića i Nikolića..

Piše: Emil Vlajki

Propali su još jedni pregovori sa kosovskim Albancima. Režimski srbijanski mediji su „ogorčeni“, Tvrde kako su Albanci drski, kako neće da pregovaraju.

Međutim, oni koji su istinski drski su srbijanske vladajuće elite koje su od dvijehiljadite do danas prodavali Kosmet, davali ga na tacni Albancima, ljigavo tvrdeći kako ga brane. „Briselski sporazumi“ su samo završni dio tog hipokrizijskog procesa.

Zašto bi, onda Albanci pregovarali. Imaju svoje („administrativne“) granice, svoje pravosuđe, carinske službe, parlament, policiju, paravojne jedinice, telefonski međunarodni broj, priznaje ih skoro čitav Zapad.

Imaju, dakle, sve elemente istinske države određene međunarodnim pravom (teritorij, stanovništvo, granice i efektivnu suverenost). A, povrh svega, Brisel se, učestvujući u toj farsi od pregovora, pravi lud.

Što se tiče Trampove „prosrpske“ politike, novi SAD ministar obrane sugerira Albancima stvaranje vlastite, kosovske vojske! Ako se po trampovskom jutru dan poznaje, jao si ga Srbima!

Aca i Toma se prave ljuti, jer tako to treba, a i izbori su blizu. Plus toga, oni k’o fol nešto prijete, istovremeno tvrdeći kako neće pribjeći sili „radi očuvanja regionalne stabilnosti“. Pitanje je, zašto Albance, sa svojim provokativnim ponašanjem, ne zanima „regionalna sigurnost“.

Sve to spada u pravila farse kojom se pokriva davanje Kosmeta i u čemu učestvuju Zapad, srbijanske elite i vlasti samoproklamirane ‘Kosova Republike’.

Oni koji su istinski „obrali bostan“ je jadan srpski narod na Kosmetu. Oko osamdeset hiljada ljudi živi u najvećem koncentracionom logoru na planeti. Vide da ih Beograd sve manje štiti. Posla ima na kašičicu.

Nigdje nisu fizički sigurni od fantomskih napadača i ubojica od kojih ih nitko ne štiti, a ponajmanje okupacione NATO snage. Tko god može, napušta svoju rodnu grudu na kojoj je glavnina srpskih duhovnih objekata srušena, a neki služe i kao javni WC-ovi.

Da srbijanske vlasti imaju imalo čojstva, one bi se prema drskosti Albanaca jednako „drsko“ postavile, kao i svaka suverena država: „Ne želite dozvoliti stvaranje Saveza srpskih općina. Lijepo!

Od sada ukidamo Briselski sporazum“! Ili, na svako zveckanje oružjem od strane Albanaca, na svaki napad na Srbe na Kosmetu, treba dovući vojsku na „administrativne granice“ i početi sa vojnim vježbama!

Jer drugačije ne ide. Albanci su silom došli do onoga što sada imaju, i može ih se jedino silom spriječiti da nastave u tom stilu. Odlučnost ove vrste bi zabrinula i briselske birokrate i vašingtonske jastrebove.

Ali to su puste nade o kojima se ne može čak ni sanjati! Srbija se ponaša po novozavjetnom obrascu; „Tko te udari po jednom obrazu, pruži mu drugi“!

Ovakvo sadašnje kapitulantsko ponašanje Beograda je umiranje na rate kako srpske populacije na Kosmetu tako i same Srbije koja je sve više sluga MMF-a, Svjetske banke, a čini se i arapskog kapitala, sve više.

Nepovratno, zapada u dužničko ropstvo i sve je više podložna daljnjem raspadu koje će sasvim sigurno ozbiljno zaprijetiti.

Bože pravde!

(Pravda)