Web-Tribune.com Vaše mesto za novosti…
U BiH je skoro neprimjetno u akademskoj i političkoj, a onda, naravno, i općoj javnosti promakla studija EU Instituta za sigurnosne studije iz lipnja 2017. u kojoj se na hipotetičkoj osnovi razmatra više potencijalnih kriza s kojima bi se EU mogla suočiti.
Posebno je zanimljivo kako se u tom hipotetičkom svijetu analizira mogući scenarij raspada BiH i potencijalne reakcije domaćih i svjetskih aktera.
Autor scenarija raspada BiH je Zoran Nechev, čiji je tekst preveo Muhamed Jusić, a objavljen je na stranicama Preporoda.
Autor: Zoran Nechev
„Danas se konačno oslobađamo od umjetne takozvane države Bosne i Hercegovine…“, priopćio je Milorad Dodik, bivši predsjednik Republike Srpske (2010-2018) a sadašnji premijer, na velikom skupu bosanskih Srba koji su se okupili u Banjoj Luci.
Nekoliko sati nakon Dodikovog obraćanja, stotine bošnjačkih veterana i onih koji ih podržavaju okupili su se u središtu Sarajeva, izražavajući svoje protivljenje „rađanju genocidne države“ i pozivajući Europu da spriječi otcjepljenje Republike Srpske.
Istog dana na pres konferenciji bošnjački član Predsjedništva BiH odlučno je osudio ovaj potez: „Bošnjaci neće prihvatiti da nešto što je nastalo na etničkom čišćenju i masovnom ubijanju postane državom. Mi ćemo se boriti protiv toga svim raspoloživim sredstvima“.
U međuvremenu turski predsjednik Erdogan je izjavio da su on „i turski narod spremni zaštititi svoju bosansku muslimansku braću i sestre“. I Srbija se ubrzo upetljala. Vođe bosanskih Hrvata se većinom osjećaju slavodobitno, i u svemu što se događa vide dokaz da je njihova odluka da političke stranke bosanskih Hrvata ne sudjeluju u neustavnim i nezakonitim izborima 2018. bila ispravna.
Zapaljivu retoriku je ubrzo zamijenilo nasilje.
Sljedećeg jutra, šest bombi je istovremeno eksplodiralo u četiri najvažnija bh grada: Banjoj Luci, Sarajevu, Mostaru i Brčkom. Skupina muškaraca pjevajući srpske nacionalističke pjesme vandalizirali su memorijalni centar posvećen žrtvama genocida u Srebrenici.
Tijekom noći, policijske snage bosanskih Srba i postrojbe oružanih snaga u kojima su oni većina ušli su u prijeporni grad Brčko, povezujući nepovezane istočne i zapadne dijelove Republike Srpske i uspostavljajući komunikaciju s Beogradom. Država Bosna i Hercegovina (BiH) će prestati postojati.
Posljedice
Nekoliko dana kasnije, BiH se vratila na stanje fronte iz 1995, gdje tri većinske etničke skupine same sebe administriraju (upravljaju).
Dok Sarajevo pokušava poništiti potez Milorada Dodika, bosanski Hrvati nastavljaju svoju (od 2018.) de facto samoupravu.
Online džihadističke skupine su iskoristile priliku da pridobiju podršku Bošnjaka i počele su da pozivaju na nasilje protiv Srba i Hrvata u BiH.
Na međunarodnoj razini, najhitrija reakcija je bila od Rusije i Turske. Ministar vanjskih poslova Rusije pozvao je sve strane da očuvaju mir, ali je hvalisavo izjavio kako je „propala zapadna politika potcjenjivanja srpskih i hrvatskih prava u Bosni nakon 1995. godine kombinirana s otvorenom podrškom onima koji pokazuju simpatije s agensom islamskih ekstremista“.
U Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, ruski veleposlanik se usprotivio britansko-američkom pozivu za izvanrednom sjednicom zbog ove krize, objašnjavajući da „Rusija sad usko surađuje s Turskom i drugim partnerima u regiji kako bi se iznašle nove inicijative za Bosnu.
EU i Zapad se više ne smatraju iskrenim posrednicima u Bosni ili regiji.
U međuvremenu, turski predsjednik Erdogan je izjavio da su on „i turski narod spremni zaštititi svoju bosansku muslimansku braću i sestre“.
I Srbija se ubrzo upetljala. Predsjednik Aleksandar Vučić, sada u svom drugom mandatu, i hrvatski premijer, izdali su zajedničko priopćenje u kojem pozivaju sve strane da se suzdrže od posezanja za nasiljem.
Kontraverznija retorika došla je od hrvatske predsjednice koja je u predizbornoj kampanji i koja je izjavila: „Ako se Republika Srpska otcijepi, 400.000 hrvatskih katolika ne mogu biti ostavljeni u propaloj državi punoj muslimana koji otvoreno iskazuju simpatije prema ISIL-u.”
Austrijski i slovenački mediji su prvi izvijestili o tome kako Frontex sprječava stotine Bosanaca da pređu granicu s Hrvatskom. U međuvremenu, bošnjačka dijaspora počela je organizirati prosvjede u većim gradovima Zapadne Europe. Konačno, EU-ova misija EUFOR-a nije bila u stanju spriječiti izbijanje krize. Prije svega, zato što nije imala rezervni plan nakon što je Rusija blokirala produžetak poglavlja Osam mandata EUFOR-a u UN-ovom Vijeću sigurnosti. Drugo, zato što nije uspostavila odgovarajuće vojno prisustvo u strateški bitnom Brčko distriktu.
Gdje je sve krenulo po zlu?
Najveći pokretač krize bilo je to što su neke od najistaknutijih bosanskih političkih ličnosti krenule putem skretanja pažnje stanovništva s teške socio-ekonomske situacije u zemlji etničkim tenzijama i političkim neslaganjima.
U 2017. skoro pola ukupnog proračuna države trošeno je na otplaćivanje ranijeg duga. Prihodi su prikupljani kroz poreze, nova zaduživanja i prodajom državnih resursa (imovine).
Istovremeno, BiH koja se teško nosila s velikim trgovinskim deficitom, nije mogla privući tako potrebne strane investicije. Njena ekonomija i građani su bili ovisni o dotacijama iz dijaspore.
Prikrivanje teške socio-ekonomske situacije sukobima oko etničkih i ustavnih pitanja bilo je vidljivo još u ljeto 2016, bosanski političari su se sukobili oko etničkih aspekata rezultata popisa stanovništva, a onda su se u rujnu iste godine sukobili oko toga održati ili ne referendum o Danu RS-a.
Krajem 2016. bilo je još više razilaženja oko toga kako interpretirati poziv Europskog parlamenta da se u BiH provedu ustavne promjene kako bi ona postala potpuno federalizirana.
Tijekom čitave 2016. suprotstavljeni političari sukobljavali su se oko toga tko sjedi i odlučuje u EU koordinacijskom mehanizmu.
U 2017. smo vidjeli obnovu tužbe protiv Republike Srbije za jugoslovenske ratove.
Aktivna (i pasivna) uloga EU u ovim i kasnijim razvojima događaja ostavila je Uniju sa malo ili nimalo utjecaja u trenutku kada je kriza eskalirala.
Transparentni lobistički napori Hrvatske u 2016. dali su rezultate. Promjene Izbornog zakona BiH postale su uvjet da bi se zemlji dao status kandidata za članstvo u EU. Ali, ovo nije pomoglo bosanskim političarima da postignu kompromis. Umjesto toga, ovo im je samo dalo još jednu temu oko koje će se sukobiti i podgrijavati svoje izborne baze.
EU uvjetovanje i neuspjeh izmjene Izbornog zakona do općih izbora 2018. ohrabrilo je hrvatske političke stranke da odluče bojkotirati glasovanje i tako efektivno paraliziraju državne i entitetske institucije. U očima ne-Hrvata.
EU je viđena kao netko ko favorizira jednu stranu, što je samo poslužilo jačanju anti-EU narativa.
Pregovori o članstvu u EU, njen najefikasniji vanjskopolitički instrument, suspendirani su.
Kao rezultat, nikakav napredak nije napravljen na polju jačanja vladavine prava i borbe protiv korupcije. EU nije učinila dovoljno da procijeni i spriječi radikalizaciju muslimanske populacije u BiH, niti je skupljala i širila kredibilne, pouzdane i up-to-date informacije o situaciji u zemlji.
Ovo je išlo naruku ruskim medijima i predsjedniku RS, koji od 2016. počinje koristiti upitne podatke o riziku od ekstremizma u BiH kako bi prikazao bosanske muslimane i kao vjerske ekstremiste. Usto, EU nije učinila dovoljno kako bi objasnila javnosti koristi pridruživanja EU-u. Ona, također, nije insistirala na tome da bosanska vlada implementira i održava EU standarde u područjima koja bi poboljšala život građana: sigurnost u prometu, zagađenje zraka, javne nabavke i sl.
Što više, obećanje koje je dao predsjednik Europske komisije Žan Klod Junker o tome da neće dozvoliti novo proširenje barem ne do 2019. dodatno je zakompliciralo situaciju, ostavljajući one političare koji su htjeli da BiH dovedu bliže EU bez bilo kakve izvedive platforme, prenosi HMS.
(Večernji list)
