Hrvatska spisateljica, Rudan: Možemo li mi, ovako mali i bijedni, opljačkani i slijepi, učiniti nešto..?!

Piše: Vedrana Rudan

Ministar gospodarstva Vrdoljak i još stotinjak hrvatskih gospodarstvenika trenutno su u Rusiji i tamo traže bilo kakav posao. Ništa tu ne bi bilo sporno, dapače, neka su se najzad pokrenuli, ali…Američki ambasador, ime mu zaista nije bitno, zbog tog je hrvatskog izdajničkog poteza iskočio iz kože. Rusija je pod sankcijama, Hrvatska je članica NATO-a, odlazak Vrdoljaka na noge Neprijatelju nespojiv je s onim što Hrvatska danas jest.

A što Hrvatska danas jest? Američka sluškinja. Znam da sam otkrila toplu vodu u bojleru pod garancijom ali kako je nitko u Hrvatskoj ne otkriva čini se kao da tople vode i nema. Što ja zamjeram Amerima? Odakle početi? Rušenje njujorških blizanaca. Ukidanje ljudskih prava u Americi i svim američkim kolonijama. Prodavanje teze kako je krađa nafte u nekad samostalnim zemljama borba protiv terorizma. Činjenicu da Amerikom vladaju trgovci oružjem. Potrebu da Evropu pretvore u Afganistan. Brane Putinu da on bude na lokalnoj razini, čitaj Ukrajina, ono što su oni na svjetskoj.

Što Ameri rade meni? Prisilit će nas da kupimo ogromnu količinu njihovog oružja da bismo se mogli obraniti od Rusa. ?? NATO članarina skočit će u nebo da bi nas NATO mogao lakše obraniti od Rusa. ?? Na izborima možemo glasati samo za njihove ljude. Oni odlučuju da li će i kad će američka pionirka pobijediti američkog omladinca.

Uništili su Jugoslaviju. Dvadeset godina prije raspada Juge američki politički analitičar koji uvijek sve zna, Zbigniew Brzezinski, detaljno je opisao što će nam se dogoditi. Amerikanci nisu u svojim procjenama dešavanja na svjetskoj političkoj sceni vidoviti, oni su kreatori. Kad sam pročitala ono što je napisao naježila sam se. Kako je vrijeme prolazilo, opuštala sam se. Sve je išlo po planu, čemu čuđenje? Da li su narodi na prostorima Jugoslavije mogli išta učiniti da se ne prolije toliko krvi? Naravno. Onoliko koliko su mogli Iračani, Libijci, Afganistanci, Sirijci, Egipćani, Tunežani, Ukrajinci…

Sjetite se one scene kad je gospođa, predstavnica Amerike u Ukrajini, prosvjednicima na Maidanu u Kijevu dijelila sendviče jer su ti izmanipulirani sirotani bili borci za slobodu. Možemo li zamisliti što bi se dogodilo ruskoj gospođi, predstavnici Rusije u Vašingtonu, kad bi jednog zimskog dana krenula američkim prosvjednicima protiv američkog fašizma dijeliti votku i ruske specijalitete? Ne možete to zamisliti? Ni ja. U Americi nema prosvjeda protiv američkog fašizma. Ameri svoje prosvjednike razbiju čim krenu dizati šatore a ludoj bi Ruskinji isti čas snajperom razvalili glavu.

Mene posebno smeta, mene jedinu na području Jugoslavije koje ima iako je nema, mene ubija što nitko da bi riječ rekao o genocidu izvršenom nad ljudima koji još uvijek žive na ovim prostorima. Da, mislim na osiromašeni uran. U Hrvatskoj nikad nitko nije službeno zatražio da se ispita kako nas ubija osiromašeni uran kojim je zaprašivana Srbija. Ništa bolje nam ne čine ni neisporučene bombe na dnu Jadrana. Dragovoljci koji šatoruju već mjesecima, pitaj boga na koju temu, ne potežu to pitanje iako su mnogi od njihovih oprašenih kolega pod zemljom a djeca ovih koji šatoruju će biti. Unuci će im se rađati, ako im djeca prežive, sa tri glave od kojih im ni jedna neće pomoći da shvate što znači biti born in Croatia.

Možemo li mi, ovako mali i ovako bijedni i ovako opljačkani i ovako slijepi, učiniti nešto? S jedne strane mi, nekoliko milijuna robova kojima upravljaju američki dečki i poneka cura, s druge strane gospodar svijeta? Ne baš. Ili možda ipak? Evo, možemo učiniti sitnu provokaciju. Naši privrednici ipak su otišli u Rusiju iako im je Amer zabranio. U prvom trenu u sebi sam vrisnula, aleluja, aleluja. A onda sam skužila. Nikamo se naši dečki ne bi uputili bez dozvole. Ako u Rusiji dobijemo neki posao moći ćemo dati više love za NATO, moći ćemo kupiti više američkog oružja, moći ćemo bolje opremiti naše dečke koji moraju osloboditi svijet od terorizma…

Zahvaljujući Americi mali Hrvati za svijet će učiniti velike stvari. Dovijeka obogaćeni osiromašenim uranom. Dosadna sam, je li? Stalno jašem na istoj temi? Budite tolerantniji, dozvolite papigi da govori. A možda ste vi u suštini strpljivi ljudi? Samo, kemoterapija vas čini nervoznima.

(Blog Vedrane Rudan)