Home / TEMA DANA / NEREDI U SRBIJI, PATKICA i „BALKANSKO PROLEĆE“ osmišljeni su 2008-me.. Evo ko stoji iza svega..

NEREDI U SRBIJI, PATKICA i „BALKANSKO PROLEĆE“ osmišljeni su 2008-me.. Evo ko stoji iza svega..

Kako je američka RAND korporacija, rovareći u Egiptu, još 2008. iscrtala beogradsku patkicu i ostale građanističke pokrete u Srbiji 2016. godine
demonstracijeAleksandar Vučić, premijer Srbije, izrazio je ovog utorka na konferenciji za medije želju da poveruje („Želim da verujem…“) da se američkoj televiziji N1, u vlasništvu investicionog fonda KKR na čijem je čelu bivši direktor CIA Dejvid Petreus, ono u nedelju omaklo, da je u pitanju bila greška kada se TV N1 upitala „kakvi su efekti balkanskog građanskog proleća“, s jasnom aluzijom na Arapsko proleće zbog koje se – aluzije – ne mora biti Nebojša Stefanović da bi se pomislilo, kao što je pomislio ministar policije, da „američki N1 priziva balkansko proleće u Srbiji. Malo im je bilo arapsko“, uz dodatak u vidu očekivane zabrinutosti („Ili bi to oni da Vučić završi kao Gadafi?“) i malo gorke zahvalnosti („Bar ste iskreni i dobro je da znamo šta želite“).

SIMPTOMI NAMERE

Kako je Stefanovića poprilično teško osumnjičiti za sklonost ka delovanju mimo znanja svog šefa – a kamoli protiv njegove volje – sva je prilika da je, reagujući citiranim rečenicama na „Tviteru“, on rekao ono što bi rekao i sam Vučić da je poželeo da sebe, a time i Srbiju, uvuče u još dublji sukob s vlasnicima televizije N1 od sukoba u kome već jeste, a u kome je na njihove patkice i ostala spontana građanistička okupljanja odgovorio neočekivano neposlušno, to jest ne samo Stefanovićevim tvitovima i javnim odbijanjem da se javno ogradi od „Informerovih“ tvrdnji da Amerikanci spremaju haos u Srbiji kako bi srušili Vučića već i otkazivanjem poseta Briselu i Sjedinjenim Američkim Državama. A smirivanju strasti nije previše pomogao ni sastanak koji je ovog ponedeljka, na njihovu inicijativu, srpski premijer održao s ambasadorima EU i SAD u Beogradu Majklom Devenportom i Kajlom Skotom, koga neki nezavisni mediji moraju da zovu Skat, da bi zvučalo lepše no što srpski jezik i Skotovo delovanje u Srbiji zapovedaju…

Elem, može Vučić do sutra da se pravi kako se nada da se američkoj televiziji ona aluzija na Arapsko proleće omakla, ali sve je više simptoma koji ukazuju da je ipak reč o nameri.

Prošle nedelje dokazali smo – pozivajući se na zvanične izvore, to jest na priznanja na sajtovima organizacija koje učestvuju u građanističkim protestima u Srbiji – da sve, bukvalno sve ove organizacije i pokreti imaju neupitnu vezu s američkim vladino/nevladinim sektorom i izvorima finansiranja, a uglavnom su to USAID, NED, Fondacija za otvoreno društvo Džordža Soroša i Fond braće Rokfeler. Od „Ne da(vi)mo Beograd“, preko Lokalnog fronta iz Kraljeva, do Udruženja predsednika skupština stanara iz Niša, Biroa za društvena istraživanja…, pri čemu ih je sve zajedno, na tribini „Građanska samoodbrana“ koju smo komentarisali, okupila organizacija sa istim izvorima finansiranja (Nezavisno društvo novinara Vojvodine). Tom skupu su naročiti publicitet dala dva medija koji, opet, i sami imaju istovetne veze, Radio „Slobodna Evropa“ koga je osnovala CIA, i televizija N1 u kojoj se na vrhu piramide nalazi bivši direktor iste agencije, spomenuti Dejvid Petreus.

RAND KORPORACIJA

Ako već to nije dovoljan dokaz da su u tekuće začetke šireg građanističkog pokreta – o tom širenju i njegovim namerama uskoro – Amerikanci upleteni makar do novčanika ako ne i dublje, osvrnimo se detaljnije na Arapsko proleće u Egiptu, iz ugla studije napravljene za potrebe američkog Ministarstva odbrane, diplomatskih depeša američkog Stejt departmenta, i imejlova tadašnje američke državne sekretarke Hilari Klinton.

Tri godine pre Arapskog proleća, 2008. dakle, RAND korporacija izradila je monografiju o pokretu „Kefraja!“ („Dosta!“ – zvuči poznato, zar ne?), „studiju slučaja za grassroots reformske inicijative“ koju je sponzorisalo američko Ministarstvo odbrane, preciznije, Kancelarija za tehnologiju brze reakcije u okviru Kancelarije podsekretara za odbranu za nabavke, tehnologiju i logistiku, u okviru Inicijative za alternativu strategiju. Pročitajte sad pažljivo: „Inicijativa za alternativnu strategiju uključuje istraživanje kreativne upotrebe medija, radikalizacije omladine (…) mobilizacije nezadovoljnih sektora domaće populacije i alternativnih pokreta“, navodi se na početku ove studije RAND korporacije. Ovo istraživanje, važno je napomenuti, izvršeno je u okviru američkog bezbednosnog kompleksa: „Istraživanje je sproveo RAND institut za istraživanje nacionalne odbrane, Centar za istraživanje i razvoj koga sponzorišu Kancelarija sekretara za odbranu, Generalštab, Zajednička borbena komanda, Departman mornarice, Mornarička pešadija (marinci – prim. aut.), odbrambene agencije i odbrambena Obaveštajna zajednica po ugovoru W74V8H-06-C-0002.“

U ovom izveštaju, objavljenom 2008. godine, govori se o „izazovima s kojima su se suočili Kefraja i drugi reformski pokreti na Bliskom istoku, i sa kojima se Sjedinjene Države mogu suočiti podržavajući ih“. „Internet strategija Kefraje fokusirala se najpre na blogere, pa na opštu javnost, i na lokalne i međunarodne medije“, navodi se, uz preciziranje da su, kada je o medijima reč, podršku pružili „Al Džazira“, „Vašington post“, „Njujork tajms“, „Bi-Bi-Si“ i „Si-En-En“, što će reći, sve nezavisni mediji poput ovih naših. „Nevladine organizacije imaju važnu ulogu u podršci demokratskim promenama, naročito kroz posredovanje među različitim grupama i treninge organizatora. Najbolje bi bilo kada bi ove nevladine organizacije bile formirane unutar Egipta, a ne van njega. Sjedinjene Države imaju ulogu u ohrabrivanju ovih organizacija i zaštiti njihovog prava na funkcionisanje“, kaže se dalje. Zašto SAD treba da deluju preko posrednika, dakle, krijući se? „Zbog trenutnog negativnog odnosa prema Sjedinjenim Državama u ovom regionu, podrška SAD reformskim inicijativama najbolje će biti sprovedena kroz nevladine i neprofitne institucije.“ I otuda: „Vlada SAD treba da ohrabri nevladine organizacije da ponude trening reformatorima, uključujući i savete o izgradnji koalicija i kako se izboriti s unutrašnjim razlikama u borbi za demokratske reforme.“

APRIL

A sada depeše američke diplomatije koje je obelodanio „Vikiliks“. Pokret Kefraja, koji se do te 2008. već ugasio, nasleđuje Omladinski pokret „6. april“. Njegove čelnike, poput Ahmeda Saleha – koga „Si-En-En“ posle revolucije opisuje kao „mladića koji je odrastao čeznući za internet konekcijom“ i jednog od spontanih pokretača „Fejsbuk“ stranice „Svi smo mi Kaled Said“ sredinom 2010. godine, a ona će poslužiti kao katalizator Arapskog proleća u Egiptu 2011 – zapravo srećemo u američkoj ambasadi u Kairu još dve i po godine ranije, 26. novembra 2008. (depeša 08CAIRO2431, klasifikovana kao „tajna“), gde „Si-En-Enov“ mladić koji 2011. samo čezne za internetom Ahmed Saleh „moli za pomoć Vladu SAD u organizovanju sastanaka sa zvaničnicima Vlade SAD i članovima Kongresa“, a nešto kasnije, 30. decembra 2008. posle boravka u SAD (depeša 08CAIRO2572, takođe secret), izgleda da moli i za novčanu pomoć. Pozvan je, kaže, ponovo u Vašington na nekakvo kongresno saslušanje o Egiptu, „zainteresovan je da uzme učešće, ali je rekao da ne zna da li će imati sredstava za taj put“ pošto „zbog obaveza oko prethodnog putovanja u SAD nije stigao da se fokusira na svoj posao ’fiksera’ za strane novinare“.

I tako dalje, i u tom stilu, ređaju se depeše, sastanci mladih aktivista sa službenicima američke ambasade, i u januaru 2011. počinje revolucija u Egiptu koju najbolje opisuje naslov imejla tadašnje državne sekretarke Hilari Klinton od 14. februara 2011, napisanog tri dana posle iznuđene ostavke Hosnija Mubaraka: „SAD mentor egipatskim revolucionarima“. Jedan kasniji mejl, od 26. jula 2011. (reč je o imejlovima koji su u SAD objavljeni u sklopu istrage protiv Klintonove zbog neovlašćene upotrebe privatnog kompjutera u službene svrhe), daće nam da naslutimo i ulogu nevladinih organizacija u egipatskom prevratu: „Tokom 2009. godine ’Fridom haus’ je sponzorisao odlazak nekoliko aktivista pokreta ’6. april’ u Srbiju kako bi razmenili ideje i prošli kroz trening za mobilizaciju građana… Aktivisti ’6. aprila’ takođe su se povezali s Akademijom promena, stvarajući lokalnu franšizu u Kairu pod krinkom Egipatske demokratske akademije, koja je takođe primala donacije Vlade SAD.“

VOJNIČIĆI KONFRONTACIJE

Sve u svemu: u Egiptu smo pre pet godina, kao i sada u Srbiji i kao i pre 16 godina u Srbiji, na ulici (a odnekud i u medijima naklonjenim oficijelnom Vašingtonu, dakle u nezavisnim medijima) imali spontano okupljene omladinske pokrete i druge nezadovoljnike privučene autentičnim i opravdanim i manje opravdanim razlozima za nezadovoljstvo i proteste. Iza njih, ne ističući se u prvom planu, ali ne i potpuno sakrivene, i u Egiptu i u Srbiji, američke vladino/nevladine organizacije koje finansijski i na druge načine potpomažu ulične proteste i pokrete koji ih organizuju. A sasvim iza njih, u dubokom mraku kakav je i preporučila RAND korporacija, Sjedinjene Američke Države i njihov diplomatsko-obaveštajni aparat, na koji je svetlo – barem što se Egipta tiče – bacio „Vikiliks“ Džulijana Asanža, hvala mu na tome. Kolika je tačno šansa da se baš to i baš sada ne događa i u Srbiji? Ko je danas srpski Ahmed Saleh, mladić koji javno čezne za internetom a tajno odlazi u američku ambasadu? Drugim rečima: potpuno je jasno da su Amerikanci stajali i iza protesta u Egiptu (i u Tunisu, Siriji, svim ostalim zemljama koje je zahvatilo Arapsko proleće, a ono, gle čuda, nije stiglo samo do Saudijske Arabije i sličnih država u tom delu sveta u kojima su na vlasti neupitni, i još uvek potrebni, američki saveznici. Sigurno je narod tamo mnogo zadovoljan, pa zato nema američkog angažmana), i sada, iza ovih protesta u Srbiji. Odaje ih rukopis, odaju ih činjenice.

Kao što, u važnom autorskom tekstu u „Novostima“, primećuje i ambasador Rusije Aleksandar Čepurin: „Uzimajući u obzir krhkost stanja regiona, pokušaji nametanja ovde svojih šablona, kao i ubacivanje preko pseudodemokratskih struktura onih ideja koje šire nesuglasice i slabe vlast, kako bi bila poslušna i nesuverena, nisu samo protivpravni nego i vrlo opasni. Već smo videli rezultate takve politike u Jugoslaviji devedesetih godina, u Severnoj Africi, na Bliskom i Srednjem istoku, u Ukrajini. Vojničići konfrontacije su još uvek u stroju, i vidimo ih ovde kako teže da nanesu štetu i Rusiji, i Srbiji. U poslednje vreme oni sve češće vire iz rovova, ponašajući se bahato kao da su gazde.“

Sad, ko hoće neka ostane u uverenju da svoje resurse, energiju i vreme Sjedinjene Države troše u žarkoj želji da usreće narode Egipta, Tunisa, Ukrajine, Gruzije, Kirgizije, Srbije…, a mi pak biramo da se takvom uverenju nasmejemo gorko, sigurni da sve što rade, vlasnici Sjedinjenih Američkih Država čine isključivo u svom interesu, zloupotrebljavajući tuđe opravdano nezadovoljstvo za ostvarivanje sopstvenih ciljeva. A to je uostalom, da Amerika deluje u sopstvenom a ne u tuđem interesu, kad se samo malo bolje razmisli, priznala i sama Hilari Klinton u svom spoljnopolitičkom govoru 2. juna: „Ako Amerika ne predvodi svet (…) druge zemlje popuniće to mesto. A onda će one donositi odluke o vašim životima i poslovima i bezbednosti – i verujte mi, izbori koje će praviti neće biti u našu korist.“

GRAĐANSKI FRONT

Ali vratimo se našim patkicama. Baš kao u onom priručniku RAND korporacije – „Vlada SAD treba da ohrabri nevladine organizacije da ponude (…) savete o izgradnji koalicija i kako se izboriti s unutrašnjim razlikama u borbi za demokratske reforme“ – trenutno prisustvujemo „pregovorima više pokreta o stvaranju Građanskog fronta“, izvestio je „Danas“ ovog utorka. „U toku su pregovori o integraciji i stvaranju nove asocijacije“, rekao je službenom glasniku ovih integracija Vladimir Marović iz Lokalnog fronta iz Kraljeva (koji krije svoje donatore, ali mu „medijsku podršku“ pruža „Istinomer“ iza koga „stoji udruženje građana CRTA iz Beograda“ čiji su donatori Soroševa Fondacija za otvoreno društvo, Fond braće Rokfeler, NED, USAID, ambasada Velike Britanije u Srbiji…). Dok Dinko Gruhonjić, programski urednik NDNV-a (isti donatori, da ih ne nabrajamo ponovo), u istom tekstu najavljuje šta će uslediti posle udruživanja: „Ne bih isključio mogućnost stvaranja novih autentičnih“ – prekidamo Gruhonjića da bismo se nasmejali još jednom – „građanskih pokreta u svim gradovima u Srbiji, koji bi se u jednom momentu pojavili i na izborima.“

Što će reći da se u ovom trenutku zaista prilično izglednim čini scenario širenja građanskih protesta po Srbiji, u blažoj i u opasnijoj varijanti. U prvoj, sve će biti u funkciji predsedničkih izbora naredne godine na kojima će građanisti i stranke demokratske opozicije Srbije (ko god u njoj bude do 2017) izaći sa zajedničkim, naravno, nestranačkim kandidatom poput ombudsmana Saše Jankovića, inače čestog i rado viđenog gosta na N1 televiziji, a to u funkciji, kako reče Čepurin, slabljenja vlasti „kako bi (ona) bila poslušna i nesuverena“. Onaj pak opasniji scenario – koji bi se mogao nazvati i makedonskim, a makedonski šareni revolucionari koje finansira Džordž Soroš u utorak su u Novom Sadu podržali tamošnji, jel’, građanski protest – taj dakle opasniji scenario, proceni li se da će predsednički izbori dati rezultat kakav su dali i minuli parlamentarni, podrazumevaće radikalizaciju protesta, otvoreno mešanje stranog faktora, odlaganje izbora, blokadu institucija, i, kao krajnju mogućnost, ulični prevrat po uzoru na 5. oktobar 2000. godine. U obe varijante, to je gotovo izvesno, korisnicima nezadovoljstva biće potrebni dodatni podsticaji koji će nezadovoljne držati na okupu i u stanju uzbunjenosti, što znači da u predstojećem periodu treba da očekujemo različite nepodopštine za koje će biti okrivljena vlast, a koje će poslužiti kao katalizator nezadovoljstva i razlog za ostanak na ulici. Podsećamo, alternativna strategija RAND korporacije i američkog obaveštajno-bezbednosnog sektora govori i o načinima „radikalizacije omladine i mobilizacije nezadovoljnih sektora domaće populacije“.

VUČIĆ I ZAPAD

Čime je Vučić toliko naljutio Zapad? U prošlom broju „Pečata“ citirali smo izveštaj Centra za evroatlantske studije Jelene Milić (sponzor: Fond braće Rokfeler, organizacija koja finansira i spontane građanske aktiviste) u kome je, ukratko, Vučić optužen za prevelike simpatije prema Rusiji i, posledično, lažni evropeizam koji – evropeizam – samo predstavlja eufemizam za potpunu podatost evroatlantskom Zapadu i njegovim interesima (uzgred, eno sada Jelene Milić na protestu u Beogradu). U već citiranom tekstu Aleksandra Čepurina, u kome je on optužio Zapad za destabilizaciju aktuelne vlasti, kao da se ovim sumnjama CEAS-a daje za pravo: „Visoko cenimo iskreno raspoloženje srpskog rukovodstva za dalje unapređivanje saradnje s Rusijom. To je nedavno još jednom potvrdio susret Vladimira Putina i Aleksandra Vučića u Moskvi.“

A Rusiju je, kao što znamo, u sklopu šire geopolitičke igre potrebno oterati sa Balkana, baš kao što je potrebno sprečiti i dolazak Kine na Balkan, a u petak nam, u izuzetno važnu posetu, stiže predsednik Kine Si Đinping. „Srbija će morati da uvede sankcije Rusiji“, javlja ovog utorka dopisnik lista „Danas“ iz Berlina. „U okviru diplomatskih pokušaja smirivanja (?! – prim. aut.) situacije na Balkanu, Nemačka će, ukoliko se nastave problemi koje Evropska unija i zemlje Zapada imaju sa Rusijom, najverovatnije ’tražiti od Srbije da uradi isto što i Crna Gora’, odnosno da uvede sankcije Rusiji, poručeno je za ’Danas’ iz izvora bliskog nemačkoj kancelarki Angeli Merkel“, izvora „koji je zadužen i za spoljne poslove u Bundestagu“.

U sklopu smirivanja situacije na Balkanu, to jest podvođenja čitavog Balkana pod priželjkivani evroatlantski poredak u kome nema ni Rusije ni Kine, i još dva zadatka namenjena Srbiji, o kojima je „Pečat“ uostalom već pisao a sada izveštava „Danas“ iz Berlina.

Prvi zahtev: „Vreme je da se pokrene proces priznavanja članstva Kosova u UN“, da se „ubede ljudi u vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci da pristanu na ovaj zahtev“ i da se „pripremi javnost u Srbiji“ za tu odluku. Kako Vučić priprema javnost u Srbiji za tu odluku? Tako što je, u predizbornom intervjuu „Pečat“, na naše direktno pitanje o ulasku Kosova u UN, odgovorio jednako direktno: „Kosovo neće biti član Ujedinjenih nacija. Tačka.“

I drugi zahtev (i dalje „Danas“, „visokopozicionirani sagovornik“ iz CDU-a Angele Merkel): „Treba doneti Dejton dva i novi ustav za Bosnu i Hercegovinu.“ „Aneks IV (Dejtonskog sporazuma, to je aktuelni BiH konfederalni ustav) trebalo bi menjati. Nikad nije bila namera da Dejton ostane zauvek“, izjavljuje ovih dana i Brajan Hojt Ji, zamenik pomoćnika američkog državnog sekretara, poručujući zapravo da je došlo vreme za dalju centralizaciju BiH, to jest za gušenje Republike Srpske.

I za jedno i za drugo, i za treće i četvrto potrebno je oslabiti vlast koja na ove zahteve, u ovom trenutku, ne pristaje, kako bi na njih ipak pristala. To je i suština citirane Čepurinove poruke. A otuda i protesti po oprobanim receptima RAND korporacije. Vučićev pak odgovor – spomenuto otkazivanje puta u SAD i u Brisel, Stefanovićevi tvitovi, odbijanje da se ogradi od „Informera“, odsustvo saglasnosti sa ambasadorima Skotom i Devenportom, koje je vidljivo i po zajedničkom saopštenju i po Vučićevim rečima na konferenciji za medije u utorak, pre svega toga i smene u Radio-televiziji Vojvodine koja je bila pod neposrednom kontrolom agenata američkog uticaja… – Vučićev dakle odgovor pokazuje da se premijer Srbije opredelio za varijantu koja je, očigledno, borbenija od momentalnog popuštanja, ali i više od toga jer ovi potezi nisu samo defanzivni već se neki od njih, poput RTV-a i otkazivanja putovanja u dve zapadne prestonice, mogu shvatiti i kao svojevrsna kontraofanziva.

U svakom slučaju, i patkice, i zahtevi Zapada i Vučićevi odgovori obećavaju nam, sad kad je proleće na izmaku, vrelo balkansko leto posle koga će uslediti i jesen, a onda i zima nečijeg nezadovoljstva. Ova balkanska drama bliži se klimaksu. Da se ne bi pretvorila u našu tragediju, potrebno je da aktuelna vlast ne odstupi sa sadašnjih pozicija – jer odatle nema nazad – i da svi mi budemo makar za toliko pametni da ne nasednemo na tuđe patkice, i da budemo svesni da naši zapadni prijatelji danas nisu moćni kao što smo navikli a uz to im se smeši potres u vidu bregzita, što će reći da vreme radi za nas kao što nije radilo otkako nas pamćenje služi, i da u čitavom tom procesu dobijemo i konkretnu pomoć pravih prijatelja. U petak nam, kao što rekosmo, stiže Si Đinping, a uskoro će i premijer Rusije Dmitrij Medvedev. Dobro došli i bolje nas našli.

(Nikola Vrzić za Pečat)

Check Also

Jeremić: Bojim se da sledi ekonomsko rasulo, inflacija i nestašice!

Predsednik Narodne stranke Vuk Jeremić izjavio je u Novom danu da je njegov prvi politički …