OTKRIVENO: EVO ŠTA JE CILJ STRANCIMA S PROJEKTOM DAVOR DRAGIČEVIĆ…

Kada je Anto Nobilo istupio u javnost riječima da je borba Davora Dragičevića prešla iz pravne i pravedničke u političku sferu, većini onih koji se imalo razumiju u povijest NGO projekata u BIH i “regionu” već je odavno bilo jasno da je to tako.

Na stranu luđačka, zadivljujuća upornost Davidovog oca, gotovo savršenog za ulogu koja mu je dana, na stranu i iskrena upornost svih onih koje je uvjerio da stajanjem s njim u redu grade novi sistem, pa se borba za pravdom pretvorila u široki front, širokih zahtjeva, no jučerašnji Dodikov istup u kojem poziva da se skupa krene na Tužiteljstvo, ako nije otvorio oči tisućama fanova Davora Dragičevića neće niti jedan.

Vlast u svakom društvu se sastoji se naime od izvršne, zakonodavne i sudske vlasti.

Zakonodavnu čine parlament, izvršnu vlada i predsjednik, sudsku – tužiteljstvo i sudovi.

Neformalni stup vlasti ona je medijska. Nju nadzire NGO. I Najdraža ambasada. Ona je glavni stup vlasti koji usmjerava sve društvene tokove u BIH. Ona nadzire naše emocije, ona nas uvjerava koja naša suza je pacifistička a koja fašistička.

Tužiteljstvo i sudovi mogu privoditi ljude iz Izvršne i zakonodavne vlasti. Dodik može biti priveden i utamničen od strane sudske vlasti u RS-u. Ona daje naloge. Ona je dala nalog i za uklanjanje prosvjednika od prije neki dan. Policija bez naloga sudske vlasti ne smije uklanjati prosvjednike.

Tužiteljstvo je dužno provesti istragu, podići otužnicu. To ne čini niti parlament, niti vlada RS-a niti načelnik Banja Luke. Zašto onda strelice Davora Dragičevića idu prema izvršnoj i zakonodavnoj vlasti a ne dotiču se zgrade Tužiteljstva?

Zašto slučaj umjesto napada na organe koji ne rade svoj posao završava na političkim prijetnjama Dodiku?

I kako to da sve s maksimalnom medijskom dozom prati političko Sarajevo.

Isto ono Sarajevo koje i dan danas krije jedno mistično ubojstvo. Točnije, više njih. Slučajevi su to ubojstava koji nisu zanimljivi Režiserima. Jer vlast u Sarajevu, još može poslužiti.

No, zamislimo suprugu Joze Leutara, kako mjesecima stoji u Sarajevu, na kiši, u projektu Pravda za Jozu, kako ima potporu svih medija i ambasada, i kako prijeti SDA-u, kako Bakira naziva ubojicom,kako blokira grad, kako je hit na svim sarajevskim TV kućama, kako uz nju stoje tisuće, i kako se svaki pokušaj uvođenja reda u Sarajevu, na prostoru gđe stoje tisuće, smatra obračunom režima.

Možemo li uopće zamisliti takvo Sarajevo?

Ne, Sarajevo kojeg plaćamo kao i Tužiteljstvo u njemu, optužilo je suvozača Joze Leutara, da je sam sebi podmetnuo bombu. Isto je to Tužiteljstvo koje u Banja luci Davor ne napada.

Paralela toj sarajevskoj bizarnosti od optužnice suvozaču koji je sebi sam stavio bombu, u Banja Luci bila bi da režim Milorada Dodika optuži Davora da je ubio Davida.

Ta bizarnost se nama u Federaciji već dogodila. Mi živimo daleko mračniji entitet. U Srpskoj se to ne može dogoditi.

Ako prosječnog fana Davora Dragičevića u Federaciji BIH i šire upitaš o čemu se tu radi ovako će ti reći:

Dodik je sigurno ubio Davida, Dodik ili netko oko njega, i sada Dodik čini sve da se ne otkrije Davidov ubojica, i zataškava to. Ako ga pitaš koji bi bio Dodikov motiv da ubije Davida, samo će ti reći kratko: Ne treba njemu motiv, on je zlo, Dodik je režim.

Sad smo se vratili do ključnog četvrtog stupa vlasti. Medija. Mediji u FBIH su uvjerili građane da je Dodik čovjek koji jede tuđu đecu, i on to, prema njima, čini čisto iz dosade.

Uzmimo da je prosječan FBH građanin u pravu oko Dodikove malicioznosti i ubilačkog nagona. Iako nije. Al recimo da jest.

Prosječan NGO mahač NGO zastava dakle pojma nema da je Tužiteljstvo u BIH odavno pod kontrolom Najdraže ambasade, i međunarodnih struktura, i da ne postoji taj Dodik, koji bi spriječio Najdražu Ambasadu da ga privede, optuži i osudi, da oni imaju ikakve materijalne osnove za to. Najdraža Ambasada, optužila bi i osudila Dodika i za daleko manje stvari, kamo li ne za zataškavanje istrage o ubojstvu. Vrlo rado bi mu oduzeli politička prava i makli ga sa scene da im da sudskog povoda za to.

Što je onda cilj strancima s projektom Davor Dragičević?
NGO projekt Davor Dragičević, međunarodni je projekt rušenja Milorada Dodika. On služi za sotonizaciju režima, i koristit će se još jako dugo. Zato ubojica i ne smije biti pronađen. Jer NGO naručiteljima treba ogorčeni otac. I nepronađeni ubojica. Ne treba im Davor koji je doživio pravdu. Treba im Davor koji uporno traži pravdu.

NGO naručitelj, i Tužiteljstvo u RS-u pričaju istim jezikom. Naručitelj okom, Tužiteljstvo skokom. I u stalnom su kontaktu. Koordiniraju se. Zato Davor Dragičević ne napada Tužiteljstvo u RS-u i ne gađa njihovu zgradu jajima. Zgrada Tužiteljstva ne gori, iako je morala. Zašto? Zato što je Naručitelj tako rekao.

A mi? Što smo to mi? Hrpa naivnih budala, iz sva tri naroda, s kojima se igraju, možda i spremaju za novi rat.

Živimo u društvu u kojem strane sile naše političare ucjenjuju i prijete im, dok je zapravo leglo korupcije u samim njima.

Netko je zaboravio pravni skandal desetljeća u BIH, zaboravili smo da je čovjek iz US ambasade, nudio zaustavljanje optužnice, optuženome za ratni zločin u zamjenu za osobnu korist?

Svi smo glupi? Svi smo samo NGO masa?

Nismo.

Neki od nas znaju da je BIH jedina država na svijetu u kojoj sudstvo i Tužiteljstvo nisu pod kontrolom Parlamenta i izvršne vlasti nego je OHR osmislio hibrid koji sam sebe imenuje i postavlja, i jedino odgovara Njima.

Što ćemo na kraju s ubojicom Davida Dragičevića? Ne postoji sretniji i zaštićeniji ubojica od njega. On je prilično uvjeren, ma tko god on bio, da je cilj Naručitelja, da se projekt Davor, što više odulji, a Davidov ubojica možda nikada i ne pronađe.

(Poskok.info)