Rudan: Slavićemo „Oluju“ uz zločinačke generale i Tompsona, a proterali smo 300.000 Srba!

Piše: Vedrana Rudan

Ne znam službenu definiciju Oluje ali znam što je Oluja. Nekoliko tisuća hrvatskih vojnika potjeralo je iz Hrvatske 200.000 ili 300.000 tisuća Srba. Kao da je broj bitan. Kraće, Olujom smo “mi” Hrvatsku očistili od Srba. Oni koji nisu na vrijeme krenuli putem koji im je označio Milošević u dogovoru sa Tuđmanom, sve su blagoslovili Ameri, ostali su bez glave ili bili bačeni u bunar. Zapaljene su i srpske kuće. Koliko ih je spaljeno? Ma, koga briga.

Oluja je bila sranje od vojne akcije jer je Oluja u suštini samo organizirana deratizacija Hrvatske. Svi to znamo pa ipak je “mi” slavimo kao nešto iz čega se rodila Hrvatska. Bože, koliko bi nam svima bilo bolje da se nikad nije rodilo čudovište koje se danas zove Hrvatska. Da se mene pita nikad se milijuni kuna ne bi trošili na zagrebački mimohod. Zrakom će letjeti ona dva sirota Miga. Na jadničke koji će gledati u zrak past će, u boljoj verziji, dva krila, u goroj, čitav avion.

Dok Zagrebom budu gmizala kojekakva i pitaj boga čija oružja u Kninu će biti organiziran narodni dernek. Thompson će svojim tuljenjem u nazočnim Hrvatima i Hrvaticama buditi sve što je hrvatsko. Tko zna da li će naša predsjednica u slavu slobodne nam Hrvatske sitnim ovcama osobno rezati vratove? U posljednje vrijeme ženska lijepi pločice, lovi ribu, ne bi bilo fer da ne pomogne i mesarima kraljevskoga grada.

Ukratko, dvadeset godina nakon Oluje presiromašni građani Hrvatske platit će slavlje jednog od najvećih hrvatskih poraza, “oslobađanje” Lijepe Naše koja nikad nije bila i nikad neće biti ni lijepa ni naša. Hrvatska je teren u šapama nekolicine kriminalaca. Kad kažem kriminalci mislim na vlasnike banaka koji su pobili nekoliko stotina tisuća građana Hrvatske. Osim vlasnika banaka od života nas oslobađaju tajkuni koji su prije “oslobođenja” Hrvatske bili opskurni likovi gole guzice: šoferi autobusa, trgovci karanfilima, monteri centralnog grijanja… Ukratko, smrdljivi jugoslavenski šljam.

“Najhrabriji” hrvatski generali bili su i ostali ratni zločinci. Uđu u zatvor pa izađu kako im se generalski kurac digne. Osim što imamo generale ubojice Lijepa Naša ima kriminalce i drugih profila. Imamo trgovce nogometašima koji izlazak iz istražnog zatvor plaćaju milijunima eura. Imamo gradonačelnika Zagreba koji se ponaša kao da mu je Zagreb poklonio ćaća dok je iz sebe istiskao posljednji hroptaj u hercegovačkoj potleušici. Imamo uvaženog predsjednika suda koji javno izjavljuje da svom uglednom prijatelju, blago rečeno suspektnom kriminalcu, ne bi sudio. Šminkeru, ja te plaćam da sudiš, ne da daješ intervjue češće nego trenutno najpopularnija hrvatska pevaljka.

Ukratko, Hrvatska je javna kuća u koju razbojnici ulaze kad im se digne. Narod službeno jebu dvadeset godina, traje to i duže, i još od naroda očekuju da im to jebanje životom plati. Nema čovjeka koji ovdje živi a da to ne vidi. Pa ipak…Pjevat će se u Kninu i glodati kosti jadnih životinja, pljeskat će stoka pregolema dok bude gledala u tenkove i ostalo što nosi topove uperene u našu goru budućnost.

Ja nešto imam protiv mimohoda? Imam. Jebeš mimohod u kome neće stupati oni koji su stvorili ovu Hrvatsku. Neće biti Miloševića, neće biti Tuđmana, neće biti Amera. Ameri se prave blesavi a dvojac koji je pred dvadeset godina stvorio Hrvatsku počiva u miru.

Nemirni su samo građani Hrvatske zato jer nemaju što jesti a bit će još nemirniji kad u Kninu oglodaju zadnje rebro mrtvoga janca ili sa kolone puzeće željezne krame skrenu pogled na prazne kontejnere.

Tko im je, dok su oni slavili rođenje Hrvatske, ukrao plastične boce?

(Blog Vedrane Rudan)