Home / TEMA DANA / SRBIJA SE SPREMA DA GRADI NUKLEARNE ELEKTRANE…

SRBIJA SE SPREMA DA GRADI NUKLEARNE ELEKTRANE…

Hoće li aktuelna energetska kriza, poput one naftne tokom sedamdesetih godina prošlog veka, u svetu podstaći izgradnju nuklearki? Šta će uraditi Srbija u kojoj je na snazi moratorijum još od 1989. godine?

Ne samo sadašnja energetska kriza, nego i zahtev da termoelektrane na ugalj kao najveći emiteri ugljen-dioksida (CO2) moraju da ustupe mesto zelenoj energiji otvorili su temu nuklearki kao izvora električne energije, a Srbija bi prema rečima predsednika Aleksandra Vučića, mogla jednim delom da bude partner Mađarskoj tokom gradnje njene nove nuklearke Pakš 2.

Nuklearke – za i protiv

Francuska, koja blizu 70 odsto električne energije dobija iz nuklearnih elektrana, danas predvodi grupu od 10 zemalja koja od Evropske komisije traži da tako dobijenu energiju tretira kao „zelenu“, odnosno niskokarbonsku.

Nemačka koja je posle akcidenta sa nuklearkom u Fukušimi u Japanu, 2011. odlučila da do kraja 2022. ugasi svih 17 nuklearnih elektrana, od kojih je osam do sada zatvorila, na čelu je grupe od pet zemalja EU koje se protive predlogu Francuske.

Šta na sve to kažu zagovornici i jedne i druge opcije u Srbiji?

Koordinator u Centru za ekologiju i održivi razvoj (CEKOR) sa sedištem u Subotici, Zvezdan Kalmar smatra da moratorijum na izgradnju nuklearki treba trajno da ostane.

Otpad košta i traje stotine hiljada godina – moraće da se odlaže i čuva 

On to objašnjava činjenicom da će sve i da sada budu ugašene sve nuklearke, svet praktično biti ucenjen nuklearnom energijom jer će stotine hiljada godina morati da se bavi odlaganjem, čuvanjem, nuklearnog otpada.

„Nuklearna energija ima čudnu prirodu. Ona se naizgled čini čista, ali oni koji kažu da je to jeftina energija, ne uračunavaju obavezu trajnog, praktično večnog odlaganja tog otpada.

To znači da će neko morati da odvaja sledećih stotine hiljada godina finansijska sredstva da bi se otpad regulisao, a to se meri desetinama milijardi evra samo da bi se izgradile te lokacije“.

Nemamo ni kadar, ni pare da ga platimo

Kalmar za Sputnjik napominje i da nemamo kadar koji bi radio u nuklearkama i da se u tome slažu i oni koji ih zagovaraju.

„Jako važna činjenica je da bi Srbiji trebalo barem tri hiljade stručnjaka da bi se sistem uspostavio, nadzirao i koristio. To su izuzetno skupa radna mesta. Sasvim je izvesno da između 50.000 i 100.000 evra mesečno dobijaju stručnjaci koji nadziru objekte na primer u Rusiji“, kaže on, ocenivši da bi Srbiji trebalo nekoliko decenija da iškoluje te kadrove.

On smatra da je za Srbiju hidroenergija jedina prava zamena za onu dobijenu iz termoelektrana na ugalj.

Uz to, izdaci za gradnju nukleraki su takvi da mi to sebi ne bismo mogli da priuštimo. On podseća da Finska još od 2003. godine gradi najnoviji reaktor četvrte generacije i završiće ga možda tek 2023. i to po četiri puta većoj ceni od prvobitnih 3,2 milijarde evra.

Slab doprinos redukciji CO2

Ono što je, međutim, posebno važno je da nuklearke jako malo doprinose redukciji emisije ugljen-dioksida, a prema urađenim analizama, do 2040. godine potrebno je redukovati 50 odsto emisije da ne bismo dobili klimatske promene koje će dovesti do kataklizme.

„Postoje ozbiljne procene da bi za dupliranje trenutnog broja svih niuklearki kojih je grubo rečeno oko 470, prema računici iz 2017. godine, bilo potrebno 5000 milijardi dolara. To je nezamisliva brojka koja bi tek između dva i četiri odsto redukovala globalnu emisiju CO2“, kaže Kalmar.

Pritom naglašava da su gotovo sve nuklearke u svetu stare više od 40 godina i da će do 2050. godine biti potrebno da se zamene, što će duplirati iznos.

Glas za nuklearne elektrane

Energetičar Miloš Zdravković koji je na beogradskom Elektrotehničkom fakultetu doktorirao iz oblasti nuklearne, medicinske i ekološke tehnike, smatra da osim energetske bezbednosti, ekonomski i ekološki aspekt donosi prednost električnoj energiji proizvedenoj u nuklearnim elektranama.

„Iluzornio je da mi proizvodimo i kupujemo skuplju struju da bismo kao sebe štitili kada su svuda oko nas nuklearne elektrane. Stručnjake za to možemo da školujemo svuda u svetu. A period koji bi nama bio potreban da izgradimo nuklearnu elektranu, računajući da trenutno imamo moratorijum na gradnju, ne bi bio manji od 10 godina. Za to vreme bismo iškolovali stručnjake da održavaju nuklearku. Postoje protokoli i to je danas veoma bezbedna tehnologija”, uveren je Zdravković.

Najjeftiniji kilovat iz nuklerake

On napominje da je čovečanstvo sasvim ovladalo nuklearnim reaktorima o čemu govori podatak da u svetu ima više stotina plovila na nuklearni pogon, od podmornica, brodova razarača, nosača aviona, ledolomaca.

Ako gledamo ekonomski aspekt, nuklearnu energiju i termoelektrane ništa ne može da zameni, ističe Zdravković, koji pri tom dodaje da je reč i o najekološkijoj proizvodnji jer nema emitovanja CO2.

Manipulacija otpadom

On ističe da su nuklearnu elektranu u stanju da izgrade SAD, Rusija, Francuska, Belgija, Japan, Južna Koreja , Kina i Nemačka, a da je što se tiče proizvodnje nuklearnog goriva, taj krug zemalja još manji.

Ukazuje i na dogovor velikih sila koji je usledio posle terorističkog napada u Americi 11. septembra 2001. da je obaveza proizvođača nuklearnog goriva, odnosno prodavca, da svo isluženo gorivo uzme nazad i bezbedno ga smesti.

Najveće odlagalište nuklearnog otpada se nalazi između Rusije i Kazahstana i taj biznis godišnje vredi 20 milijardid dolara. U Evropi su najveća skladišta u napuštenim rudnicima soli u Nemačkoj. Nema šanse da nama neko dozvoli da se mi igramo tim isluženim gorivom, odnosno nuklearnim otpadom, kategoričan je Zdravković.

Pogotovu, kaže, što se ono koristi za municiju sa osiromašenim uranijumom koju imaju sve velike armije sveta.

„Krško postoji preko 40 godina i njegova instalisana snaga je blizu 800 megavata. Termoelektrana u Obrenovcu ima blokove jačine 1.600 megavata. Krško godišnje proizvede 1,5 kubnih metara otpada koji može da se smesti u jedan kombi. Od termoelektrane u Obrenovcu u vazduh ode pepela koji može da napuni dva fudbalska stadiona“.

Okruženi smo nuklearkama

Smatra da je ukazivanje na ekološku bezbednost u slučaju akcidenta potpuno nepotrebno u situaciji kada smo okruženi niklearkama, jer postoje u Bugarskoj, Rumuniji, Mađarskoj, na granici Slovenije i Hrvatske.

„Da bi se supstituisali stabilni izvori električne energije, oni na fosilna goriva, ili nuklearna energije, na jedan megavat struje iz nuklearke ili termoelektrane potrebno je 20 megavati iz obnovljivih izvora. Treba, dakle, 20 puta više instalisanih kapaciteta. To niko ne može da izdrži“, tvrdi Zdravković.

On pri tom napominje da potrebe za električnom energijom iz dana u dan rastu.

„Nije normalno da 38 odsto ­­­svetske energije i energenata troši EU i SAD, sa nekih 800 miliona stanovnika, a da osam odsto svetske enregije troši Rusija sa njenim saveznicama iz Zajednice nezavisnih država, 20 posto Kina, a najmnogoljudniji deo planete, Indija, Pakistan, Bangladeš, Indonezija, cela Indokina, gde živi 45 odsto planete, troši svega 12 odsto. A Afrika koja je premašila milijardu stanovnika, 4,5 odsto“.

Da bi se razvijali oni moraju da troše energiju i te potrebe za energijom će sigurno da budu sve veće, ističe ovaj zagovornik gradnje nuklearki.

Check Also

Jeremić: Bojim se da sledi ekonomsko rasulo, inflacija i nestašice!

Predsednik Narodne stranke Vuk Jeremić izjavio je u Novom danu da je njegov prvi politički …