Istaknuti njemački stručnjak za američku politiku i transatlantske odnose predviđa da će američki predsjednik Donald Tramp poništiti nuklearni sporazum s Iranom a zatim izvesti vazdušne napade na Teheran kako bi spriječio ovu državu da razvija svoje nuklearne kapacitete.
Profesor Jozef Braml, stručnjak za američku politiku i transatlantske odnose u Njemačkom društvu za spoljnu politiku (DGAP) u Berlinu, smatra da Tramp planiranim povlačenjem snaga iz Sirije ima za cilj da udalji američke trupe kako ne bi postale meta u slučaju izvođenja vazdušnih napada na Iran.
U intervjuu za Al Džaziru je izjavio kako smatra da će ovakav napad biti od koristi američkom predsjedniku unutar države, kao i za ostvarivanje ciljeva Sjedinjenih Država u njihovom geostrateškom sukobu s Kinom.
Ovaj njemački stručnjak zaključuje da bi se Iran trebao pripremiti za ono što će se dogoditi u narednim mjesecima, te da se ne oslanja previše na Rusiju koja će imati koristi od američkog vojnog napada. U nastavku teksta slijedi intervju.
Napad američkih, francuskih i britanskih snaga na režim sirijskog predsjednika Bašara al-Asada bio je dosta slabiji u odnosu na prijetnje koje je iznosio američki predsjednik Donald Tramp, kako Vi to tumačite?
— Mnogi su očekivali da će ovi napadi dovesti do američko-ruske konfrontacije ili američko-iranskog sukoba. Ali, od samog početka sam video da su Trampove prijetnje samo “vrući vazduh“ i ništa više, što se trenutno opisuje kao hladni rat. Kada su Rusi zaprijetili Amerikancima da će odgovoriti ako njihovi vojnici i vojna oprema budu meta napada u Siriji, to je zapravo značilo: ako vaši napadi ne budu usmjereni na nas i na promjenu režima u Siriji, onda radite šta želite.
Bojazan koja je vladala prije napada da će se na meti naći Iran ili njegove pristalice u Siriji, što bi moglo izazvati američki sukob sa Teheranom, iščezla je kada je američki sekretar za odbranu Džejms Matis sabotirao plan novog savjetnika za nacionalnu sigurnost Džona Boltona o napadu širokih razmjera na iranske vojnike u Siriji.
Da li je Tramp suzdržanijim napadom na sirijski režim nastojao izbjeći bijes Rusije?
— Tramp je ovim napadom želio pokazati Americi da on nije marioneta u rukama predsjednika Vladimira Putina. Ovom igrom je uspio odvratiti pažnju od istrage koju vodi specijalni istražitelj Robert Muler. S druge strane, napad tri države na režim Bašara al-Asada bio je od koristi Rusiji jer je u svom javnom mnijenju vratila sliku o sebi kao glavnom neprijatelju Zapada, što joj je dalo težinu velike sile nakon što ju je bivši američki predsjednik Barak Obama prikazao kao regionalnu silu.
Da li je napad na Siriju bio odraz neslaganja između Trampa i njegovih generala?
— To nije neko značajnije neslaganje, zbog prirode ustrojstva američke vojske koja se temelji na poštivanju naređenja predsjednika kao vrhovnog komandanta oružanih snaga, a to se odnosi i na Trampa.
Planira li Tramp zaistia da povuče svoje trupe iz Sirije?
— Da, kako bi izbjegao otmice ili napade na američke vojnike na sirijskoj sceni kada izbije moguća eksplozija s Iranom. Odlučno tvrdim da će Tramp poništiti nuklearni sporazum s Teheranom u maju, a nakon toga izvesti i vazdušne napade s ciljem da spriječi Iran da razvija svoj nuklerani program. Zbog toga neće biti dobro da američke trupe budu prisutne u Siriji. Predstavljanje udaljavanja ovih snaga kao povlačenje je površan pogled na situaciju, budući da se takav potez tiče isključivo priprema za napad na Iran koji predstoji.
Ako Tramp ode s vlasti prije vremena zbog rezultata Mulerovih istraga, hoće li to dovesti do američkog sukoba s Rusijom i Iranom u Siriji?
— Strašan scenario za Trampa bio bi da republikanci izgube izbore u oba doma Kongresa (Zastupnički dom i Senat) koji se održavaju 6. novembra. Ovakva situacija bi mu prouzrokovala ogromne probleme jer bi demokrate dobile kontrolu nad Kongresom što bi im omogućilo da započnu proces za njegovo uklanjanje s vlasti dvotrećinskom većinom glasova ako istražitelj Muler dođe do ozbiljnih stvari koje kompromitiraju američkog predsjednika.
Ali, ako Tramp uspe da utiče na izbornu dinamiku preuveličavanjem iranske nuklearne prijetnje i traženjem sukoba s Teheranom, to bi onda moglo da promijeni izborne rezultate u korist njegove Republikanske stranke i obezbedi mu veliku podršku javnosti. U američkoj historiji postoje slični primjeri kada su se Amerikanci okupljali oko predsjednika, što je poznato kao efekat “okupljanja oko zastave“ (Rally ’round the flag). Džordž V. Buš nije izgubio glasove na kongresnim izborima 2002. godine nakon što je aktivirao unutrašnji američki front u svom ratu protiv terorizma.
Da li će američki predsjednik ići u rat s Iranom?
— To ne mogu sa sigurnošću tvrditi. Međutim, ako se uzme u obzir želja Saudijske Arabije za vojnim djelovanjem protiv Teherana i zainteresovanost Izraela za istu stvar kako bi se onemogućilo da Iran postane nukelarna država, to onda olakšava procjenu da Tramp neće spriječiti, a možda će čak i pozdraviti napad bilo koje od ove dvije države.
Aktuelni američki predsjednik neće ponoviti ono što je učinio njegov prethodnik Barak Obama koji je izazvao jako nezadovoljstvo i oštre kritike svojom zabranom Saudijskoj Arabiji i Benjaminu Netanijahuu da preduzmu vojnu akciju protiv Irana. Prema tome, da sam na mjestu Irana, pripremio bi se za ono što donosi nekoliko narednih mjeseci.
Hoće li Tramp izvesti ove napade kako bi izbjegao Muellerovu istragu?
— Bez obzira na ovu istragu, Tramp će imati korist od napada na Teheran i to mu neće naštetiti. Sjedinjene Države imaju i druge razloge koji ih navode da učine takav korak, između ostalog radi ograničavanja iranske geostrateške ekspanzije i ograničavanja Kine koja predstavlja glavnu opasnost za Ameriku.
Peking se uglavnom oslanja na naftu i gas s Bliskog istoka, a napad na Iran bi pomogao Americi da stegne obruč oko Kine na Bliskom istoku koji bi se pretvorio u glavnu arenu geostrateške borbe Vašingtona s Pekingom. To znači da je povlačenje SAD s ove scene samo pusti san.
Kakve su ruske računice kada je u pitanju potencijalni američki napad na Iran?
— Ruska podrška Iranu – u slučaju da dođe do američkog napada na ovu državu – veoma je upitna, jer će ovaj vojni napad dovesti do povećanja cijena nafte. Također će utjecati na kinesku nabavku nafte iz Irana, što će ovu državu preusmjeriti prema ruskoj nafti, a to znači i više dolara u Putinovoj kasi. Stoga se planeri iranske politike ne bi trebali oslanjati na bilo kakvu podršku Rusije u događajima koji dolaze.
(Mediji)