Mitropolit Amfilohije – u besjedi nakon arhijerejske liturgije u podgoričkom Hramu Hrisovog Vaskrsenja – ukazao je da je car Konstantin vidio časni krst na nebu i oko njega sabrao svoje carstvo.
Dodao je da Konstantin nije otimao, već je gradio hramove Božije i hrišćanima koji su bili gonjeni dao slobodu i vratio otete hramove:
„I taj povratak hramova je trajao do današnjih dana. Car Konstanin je i ovdje ostavio svoga traga“, rekao je vladika i podsjetio na krstionicu na Miholjskoj Prevlaci gdje je i započela Sveta Mitropolija crnogorska i primorska, kao i na krstionicu na Zlatici iz vremena njegovoga naslednika cara Justinijana, koji je, takođe, širom vaseljene ostavio tragove gradeći, a ne otimajući hramove od hrišćana, kao što se događalo prije cara Konstantina.
Podsjetio je vladika i na običaj kod nas u narodu da se zakiva prokleti car Dukljanin, koji je otimao hramove i ubijao hrišćane, kao i na drevno predanje da se to isto čini i u Podgorici na Vezirovom mostu:
„U njegovo vrijeme ima bezbroj mučenika zapisanih u kalendaru postradalih za vjeru Hristovu. Nije dobro da se danas u Crnoj Gori oni koji su na vlasti vraćaju prokletome caru Dukljaninu i da otimaju hramove građene za slavu Božiju. Nije dobro za njih, a da ne govorimo o Crnoj Gori“.
Dodao je da podgorički hram pripada Svetom Vaskrsenju Hristovom, Svetome gradu Jerusalimu, kao što drugi hramovi pripadaju onim svecima kojima su posvećeni, prije svega, a onda i onima koji ih grade i sabiraju se oko njih i koji se pričešćuju u njima:
„Hramovi pripadaju njima, a ne bezbožnicima – sljedbenicima prokletoga cara Dukljanina. U ovoj Crnoj Gori cara Konstanitana, cara Justinijana, Crnoj Gori Svetoga Jovana Vladimira, koji je žrtvovao sebe za svetinju Božiju i mir, i oni koji su njihovi
nasljednici kao vladari treba da odaberu njihov put, put Svetih Božijih vladara sve do Svetoga Petra Cetinjskoga, Svetoga Vasilija Ostroškoga koji su kroz vjekove gradili hramove posvećujući ih živome Bogu, prizivajući narod da se krštava, vjenčava u tim hramovima. Takvom narodu pripadaju ti hramovi.“
Naglasio je da su pred nama dva puta i da je na nama da se kao u drevna vremena opredijelimo – ili ćemo za prokletim carom Dukljaninom, da ne da Bog, ili ćemo za Svetim Jovanom Vladimirom, Svetim Petrom Cetinjskim, Svetim Vasilijem Ostroškim.
Mitropolit se zapitao kome treba da pripadnu mošti Svetoga Vasilija, ko sa njima da raspolaže:
„Sveti Vasilije je pripadao, prije svega, Hristu Bogu, svetinji Njegovoj, a onda narodu Božijem za koga je žrtvovao sebe i sve što je imao“.
Vladika je podsjetio i na njegovu kletvu upućenu onima koji se drznu da otimaju imovinu Crkve.
Ističući da se on nalazi na tronu Svetoga Petra Cetinjskoga, Mitropolit je objasnio da su episkopi – budimljansko-nikšićki Joanikije, mileševski Atanasije, zahumsko-hercegovački Dimitrije i umirovljeni Atanasije – na tronu Svetoga Vasilija Ostroškoga, a da ovi koji danas vladaju hoće da ograniče Crkvu Božiju, koja je bezgranična.
„Daj Bože, da u Crnoj Gori ne bude sljedbenika prokletoga cara Dukljanina! Nažalost, ono bezakonje koje je sada dio Skupštine Crne Gore proglasio za zakon, nije zakon već bezakonje prokletoga cara Dukljanina. Govorim pred Bogom, pred ovom svetinjom, pred ovim Svetim saborom, koji je sabor vjekova. Mi pripadamo saboru Svetih apostola Svetoga Petra i Pavla,Tita… Svetoga cara Konstantina i Justinijana… Nadamo se u Boga da će se i ova vlast sadašnja u Crnoj Gori urazumiti. “
Govoreći da je dosta oteto od naroda i Crkve u vrijeme Josipa Broza, vladika je kazao da sadašnja vlast ne samo da neće da vrati oteto, već hoće ponovo da otima hramove:
„Malo su uzeli od ovoga naroda. Neće tako moći! Nadam se u Boga da će da ih urazumi i vrati Svetome ćivotu Svetoga Petra Cetinjskoga i Svetoga Vasilija Ostroškoga, kao što se oko tih ćivota sabiraju milioni ljudi, čak i oni koji nijesu pravoslavni.“
Mitropolit je iskazao zahvalnost policiji koja je, ne po svojoj želji, dobila naredbu da napada narod Božiji, a to nije činila.
Zato što je posvjedočio vjeru, istinu i slobodu, sačuvavši savjest i obraz Crne Gore – vladika je odlikovao Zlatnim likom Svetog Petra Drugog Lovećenskog Tajnovidca službenika Centra bezbjednosti Nikšić Miloja Šćepanovića, koji je nakon 30 godina staža dao otkaz jer nije htio da učestvuje, kako je rekao, u akciji policije protiv građana.
Pozdravljen burnim aplauzom, Šćepanović je zahvalio na odlikovanju ističući da nije ništa posebno uradio, ispovjedao je vjeru Hristovu i poštovao Boga i Svetoga Vasilija i nije htio na svoj narod:
„Bolje kući časna obraza, nego s pendrekom prljava.“
Na kraju Liturgije, Mitropolit crnogorsko-primorski je kazao da Crkva nastavlja da radi ono što je radila kroz vjekove i pozvao vjerne da u što većem broju učestvuju u molebanima Presvetoj Bogorodici za mir, zdravlje, spasenje i pomirenje svih, koji se služe u svim hramovima i koji će se služiti do Božića.
Takođe do Božića će zvoniti i zaupokojena zvona s obzirom na to da je u Skupštini Crne Gore umrla pravda i pravo.
(izvor: sajt Mitropolije crnogorsko-primorske)