Kakva sudbina čeka BiH i može li Republika Srpska do nezavisnosti..?

U BiH je skoro neprimjetno u akademskoj i političkoj, a onda, naravno, i općoj javnosti promakla studija EU Instituta za sigurnosne studije iz lipnja 2017. u kojoj se na hipotetičkoj osnovi razmatra više potencijalnih kriza s kojima bi se EU mogla suočiti.

Posebno je interesantna činjenica da je u ovom hipotetičkom svetu analiziran mogući scenario pada BiH i potencijalnih reakcija domaćih i svjetskih glumaca. Autor probojnog scenarija BiH je Zoran Nechev, čiji tekst je preveden od strane Muhameda Jusića i objavljen na sajtu Preporoda.

„Danas se konačno oslobađamo od umjetne takozvane države Bosne i Hercegovine …“, priopćio je Milorad Dodik, bivši predsjednik Republike Srpske (2010-2018) a sadašnji premijer, na velikom skupu bosanskih Srba koji su se okupili u Banjoj Luci.

Nekoliko sati nakon Dodikovog obraćanja, stotine bošnjačkih veterana i onih koji ih podržavaju okupili su se u središtu Sarajeva, izražavajući svoje protivljenje „rađanju genocidne države“ i pozivajući Europu da spriječi otcjepljenje Republike Srpske.

Istog dana na press konferenciji bošnjački član Predsjedništva BiH odlučno je osudio ovaj potez: „Bošnjaci neće prihvatiti da nešto što je nastalo na etničkom čišćenju i masovnom ubijanju postane državom. Mi ćemo se boriti sa svim raspoloživim sredstvima. “

U međuvremenu, turski predsednik Erdogan izjavio je da je „i turski narod spreman da zaštiti svoju braću i sestre bosanskih Muslimana“. I uskoro je Srbija postala ljuta.

Vođe bosanskih Hrvata se većinom osjećaju slavodobitno, i u svemu što se događa vide dokaz da je njihova odluka da političke stranke bosanskih Hrvata ne sudjeluju u neustavnim i nezakonitim izborima 2018. bila ispravna.

Zapaljiva retorika brzo je zamenila nasilje. Sledećeg jutra, šest bombi eksplodiralo je istovremeno u četiri najvažnija grada BiH: Banja Luka, Sarajevo, Mostar i Brčko. Grupa muškaraca koji pevaju srpske nacionalističke pesme vandalizovala je memorijalni centar posvećen žrtvama genocida u Srebrenici.

Tijekom noći, policijske snage bosanskih Srba i postrojbe oružanih snaga u kojima su oni većina ušli su u prijeporni grad Brčko, povezujući nepovezane istočne i zapadne dijelove Republike Srpske i uspostavljajući komunikaciju s Beogradom. Država Bosne i Hercegovine (BiH) će prestati da postoji.

Posledice

Nekoliko dana kasnije, BiH se vratila u stanje stvari 1995. godine, gdje same upravljaju tri glavne etničke grupe. Dok Sarajevo pokušava da poništi potez Milorada Dodika, bosanski Hrvati nastavljaju (od 2018. godine) de facto samoupravu. Online džihadističke grupe iskoristile su priliku da dobiju podršku od Bošnjaka i počele su se pozivati na nasilje nad Srbima i Hrvatima u BiH.

„Ako se Republika Srpska otcijepi, 400.000 hrvatskih katolika ne mogu biti ostavljeni u propaloj državi punoj muslimana koji otvoreno iskazuju simpatije prema ISIL-u.“

Najvaznija reakcija na međunarodnom nivou bila je Rusija i Turska. Ministar vanjskih poslova Rusije pozvao je sve strane da očuvaju mir, ali je hvalisavo izjavio kako je „propala zapadna politika potcjenjivanja srpskih i hrvatskih prava u Bosni nakon 1995. godine kombinirana s otvorenom podrškom onima koji pokazuju simpatije s agensom islamskih ekstremista“. U Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, ruski veleposlanik se usprotivio britansko-američkom pozivu za izvanrednom sjednicom zbog ove krize, objašnjavajući da „Rusija sad usko surađuje s Turskom i drugim partnerima u regiji kako bi se iznašle nove inicijative za Bosnu. EU i Zapad se više ne smatraju iskrenim brokersima u Bosni i regionu.

U međuvremenu, turski predsednik Erdogan izjavio je da je „i turski narod spreman da zaštiti svoju braću i sestre bosanskih Muslimana“. I uskoro je Srbija postala ljuta. Predsednik Aleksandar Vučić, sada u svom dugom mandatu, i hrvatski premijer izdali su zajedničku izjavu pozivajući sve strane da se uzdrže od poziranja za nasilje. Kontraverznija retorika došla je od hrvatske predsjednice koja je u predizbornoj kampanji i koja je izjavila: „Ako se Republika Srpska otcijepi, 400.000 hrvatskih katolika ne mogu biti ostavljeni u propaloj državi punoj muslimana koji otvoreno iskazuju simpatije prema ISIL-u.“

Austrijski i slovenački mediji su prvo objavili kako Frontek sprečava stotine Bosnjaka da pređu granicu sa Hrvatskom. U međuvremenu, bošnjačka dijaspora započela je organizovanje protesta u većim gradovima zapadne Evrope.

Konačno, misija EU EUFOR-a nije bila u mogućnosti sprečiti izbijanje krize. Pre svega zbog toga što nije imao pametan plan nakon što je Rusija blokirala proširenje Poglavlja VII mandata EUFOR-a Savetu bezbednosti UN-a. Drugo, zato što nije utvrdio adekvatno vojno prisustvo u strateški bitnom Distriktu Brčko.

Gde je sve krenulo po zlu?

Najveći pokretač krize bio je to što su neki od najistaknutijih bosanskih političkih ličnosti krenule putem skretanja pažnje stanovništva s teške socio-ekonomske situacije u zemlji etničkim tenzijama i političkim neslaganjima. U 2017. godini skoro polovina državnog budžeta potrošena je na otplatu ranog duga. Prihodi su prikupljeni putem poreza, novog zaduživanja i prodaje državnih resursa (imovine). Istovremeno, BiH, koja se bori za veliki trgovinski deficit, nije mogla privući neophodne strane investicije. Njena ekonomija i građani zavisili su od donacija iz dijaspore.

Prikrivanje teške socio-ekonomske situacije sukobima oko etničkih i ustavnih pitanja bilo je vidljivo još u ljeto 2016, bosanski političari sukobili su se oko etničkih aspekata rezultata popisa stanovništva, a onda su se u rujnu iste godine sukobili oko toga održati ili ne referendum o Danu RS -a. Krajem 2016. bilo je još više razilaženja oko toga kako interpretirati poziv Europskog parlamenta da se u BiH provedu ustavne promjene kako bi ona postala potpuno federalizirana.

Tokom 2016. godine, suprotstavljeni političari su se sukobili sa onima koji sede i odlučuju o mehanizmu koordinacije EU. 2017. godine vidjeli smo rekonstrukciju tužbe protiv Republike Srbije za jugoslovenske ratove.

Aktivna (i pasivna) uloga EU u ovim i kasnijim razvojima događaja ostavila je Uniju sa malo ili nimalo utjecaja u trenutku kada je kriza eskalirala.

Transparentni pokušaji lobiranja Hrvatske u 2016. godini dali su rezultate. Izmjene Izbornog zakona BiH postale su uslov za dobijanje statusa kandidata za članstvo u EU. Ali to nije pomoglo bosanskim političarima da postignu kompromis. Umjesto toga, ovo im je dalo još jednu temu koja će se sukobiti i osvježiti njihovu izbornu bazu. EU uvjetovanje i neuspjeh izmjene Izbornog zakona do općih izbora 2018. ohrabrilo je hrvatske političke stranke da odluče bojkotirati glasovanje i tako efektivno paraliziraju državne i entitetske institucije. U očima ne-Hrvata EU je viđena kao netko ko favorizira jednu stranu, što je samo poslužilo jačanju anti-EU narativa.

Pregovori o članstvu u EU, njen najefikasniji instrument spoljne politike, su obustavljeni. Kao rezultat toga, nije postignut napredak u oblasti jačanja vladavine prava i borbe protiv korupcije. EU nije učinila dovoljno da procijeni i spriječi radikalizaciju muslimanske populacije u BiH, niti je skupljala i širila kredibilne, pouzdane i up-to-date informacije o situaciji u zemlji. Ovo je išlo naruku ruskim medijima i predsjedniku RS-a, koji od 2016. počinje koristiti upitne podatke o riziku od ekstremizma u BiH kako bi prikazao bosanske muslimane i kao vjerske ekstremiste.

Štaviše, EU nije učinila dovoljno da objasni javnosti koristi od pridruživanja EU. Ona, također, nije insistirala na tome da bosanska vlada implementira i održava EU standarde u područjima koja bi poboljšala život građana: sigurnost u prometu, zagađenje zraka, javne nabavke i sl.

Što više, obećanje koje je dao predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker o tome kako neće dozvoliti novo proširenje barem ne do 2019. dodatno je zakompliciralo situaciju, ostavljajući one političare koji su htjeli da BiH dovedu bliže EU bez bilo kakve izvedive platforme, prenosi HMS .

(Vecernji.ba)