Home / TEMA DANA / UDARNO: RIO TINTO NAJAVIO RAT PROTIV SRBIJE! EVO ŠTA SE DEŠAVA..

UDARNO: RIO TINTO NAJAVIO RAT PROTIV SRBIJE! EVO ŠTA SE DEŠAVA..

Piše, Nikola Varagić

Posle godinu dana učestalih protesta stanovnika Loznice, Požege, Gornjeg Milanovca i drugih mesta gde se odvijaju istraživanja ili se najavljuje početak rudarsko-geoloških istraživanja korporacije Rio Tinto koja želi da otvori rudnike litijuma, ali i građana Srbije iz područja koja nisu bogata traženim rudama, zatim svih ekologa Srbije, kao da ti protesti građana Srbije uopšte nisu važni, kao da se građani Srbije ništa ne pitaju, englesko-australijska multinacionalna korporacija je krajem jula 2021. godine odobrila 2.4 milijarde dolara u svom budžetu za otvaranje rudnika u Loznici.

Zbog protesta građana Srbije, srpska vlast najavila je održavanje referenduma povodom otvaranja rudnika litijuma. Predstavnica korporacije Rio Tinto u Srbiji izjavila je da nije jasno kako bi referendum mogao da zaustavi gradnju rudnika litijuma u Srbiji. Oni će se, naravno, pozivati na pravo i zakone, ali mi nismo glupi, znamo da se zakoni donose onako kako lobisti žele. Iznad svega, kad je ugrožena bezbednost ljudi, kad se ugrožava životna okolina, važe neki drugi zakoni.

A u ovom slučaju to je više nego jasno i o tome koliko je štetan taj rudni litijuma po zdravlje ljudi i životnu okolinu i kako bi ostala uništena velika oblast Srbije bogata vodom za piće i gde može da se proizvodi organska hrana, pravi strateški resursi u 21. veku, ne bih ovde pisao, drugi su to lepo objasnili.

Takođe, i da nalazište litijuma u Srbiji nije najveće u svetu i da će Srbija godišnje od toga imati svega 50 do 100 miliona dolara prihoda, da postoje i bolja rešenja za problem sa baterijama za eko-vozila i da će litijum iz Srbije moći da se koristi za proizvodnju baterija za samo milion vozila godišnje, samo par decenija, što znači da bi samo idiot uništio prirodu zbog kratkoročnog rešenja za auto industriju i ekologiju, a pri tome sama proizvodnja litijuma, kao i baterije za ekološka vozila, zagađuju životnu okolinu, da Portugalci nisu dozvolili otvaranje takvog rudnika u svojoj državi…

Moje mišljenje je da su i pre 1999. godine i bombardovanja Srbije korporacije poput Rio Tinto znale da će u Srbiji moći da otvaraju ovakve rudnike, jer ko zna čime je još Srbija bogata ispod zemlje, pored prirode koju vidimo na zemlji. Dakle, ne samo ugljem, olovom i cinkom na Kosovu i Metohiji, možda je cela Srbija bogata retkim i vrednim rudama, a oni su, pošto imaju razvijene tehnologije i satelite, to znali.

Ako je to istina, to nije razlog da celu Srbiju pretvorimo u rudnik i uništimo prirodu i život ljudi u Srbiji. Okupatorima ili strancima koji ne žive u Srbiji, svejedno je da li će Srbija postati veliki rudnik, ali građanima Srbije nije svejedno i oni to očigledno ne žele.

Od 5. oktobra 2000. godine, Srbija je i ekonomski okupirana država i sva vrata domaćih institucija i službi otvorena su stranim korporacijama poput Rio Tinto, iz duvanske industrije, industrije cementa, stranim bankama, itd. U Srbiji je sve bilo na prodaju, sprovedena je pljačkaška privatizacija, uništene su domaće banke, svake godine sve smo veća kolonija, ekonomijom Srbije upravljaju isti ljudi već 21. godinu.

Oni stariji među njima, još duže. Njihov učinak za državu i narod je katastrofalan – ti ljudi prodaju svoj narod kao jeftinu radnu snagu i prodaju sve privredne i prirodne resurse Srbije, i zato je učinak za njihove lične budžete fenomenalan.

Svaka korporacija ili svaki milijarder mogao je da dođe sa velikim kešom u Srbiji i da kupi sve koje treba da kupi da bi ostvario ciljeve i zaradio profit. Tako je i Rio Tinto došao u Srbiju – njihovi predstavnici lobirali su kod srpskih političara da dobiju dozvole za rad (naravno, uz podršku NATO i EU država, njihovih tajnih službi, medija i ambasada u Srbiji) i godinama dobijali bez problema, kupili su skoro sve stručnjake sa rudarsko-geoloških fakulteta i instituta u Srbiji i očekivali su da posao završe do kraja, kad se dogodio neočekivani bunt građana Srbije. Postoje Srbi koji se ne prodaju.

Posle toliko godina ulaganja i do sada dobijenih dozvola Rio Tinto smatra da ima pravo da dobije i poslednju dozvolu – za otvaranje rudnika, ili, da može da bude obeštećen i da Srbija mora da snosi pravne posledice. To je klasična kolonijalna svest i to nema veze sa pravom.

U korporaciji Rio Tinto, očigledno, smatraju da će slomiti otpor Srba isto kao što su slomili Indijance, Afrikance i Aboridžine i da takve priče mogu da prođu, kao što su prolazile prethodnih decenija i vekova. Saopštenje englesko-australijske korporacije u kojem ističu da su izdvojili novac za rudnik litijuma u Srbiji i prateće vesti glavnih evroatlantskih medija u vezi tog saopštenja protumačio sam ovako:

Vi Srbi (građani Srbije) ništa se ne pitate, mi imamo naše planove i ciljeve i oni će biti realizovani sa vama ili bez vas, ne zanima nas vaša briga za zdravlje ljudi, baš nas briga i za vaše referendume, i za vaše uslove da se u Srbiji moraju otvoriti fabrike i za proizvodnju baterija za eko-vozila i za proizvodnju takvih vozila – mi smo odlučili da otvorimo rudnik litijuma i da sav litijum transportujemo u fabrike naših partnera u svetu, jer smo se obavezali akcionarima i partnerima u svetu da će tog rudnika biti.

Tako sam protumačio to saopštenje Rio Tinta. Sad zamislite da imamo vlast koja bi, kao uslov, postavila da Rio Tinto – pored toga da fabrike moraju da budu u Srbiji – mora da lobira kod svojih vlada da povuku priznanja nezavisnosti tzv. Kosova, da se Crna Gora i Republika Srpska oslobode pritiska NATO pakta i antisrpske propagande, da Bosna i Hercegovina više ne bude protektorat međunarodne zajednice, da se obezbedi povratak Srba proteranih sa prostora Vojne Krajine ili RSK tokom etničkog čišćenja hrvatske vojske 1995. godine… Jer, vlasnici Rio Tinta povezani su sa svim neprijateljima Srbije. A sad bi da od Srbije naprave veliki rudnik i da Srbi i migranti rade kao rudari.

Srpskoj vlasti ne može se verovati i zato je referendum opasan predlog. Ovakva vlast uz podršku takvih korporacija može lako da namesti taj referendum. Ali to i ne mora da se radi, ako prođe predlog novog Zakona o referendumu – o čemu je nedavno pisala Sofija Mandić (preporučujem taj tekst) – jer će prema rešenju „iz člana 40 nacrta koje obavezuje skupštine na svim nivoima da odluku građana izraženu na referendumu poštuju godinu dana od dana održavanja referenduma, nakon čega mogu doneti akt koji je suprotan toj odluci.

Zašto bi se, pod takvim uslovima, građani o bilo čemu, bilo kada, izjašnjavali? Sem ako se ne podrazumeva da će odluke građana baš uvek biti u skladu sa željama onoga ko referendum raspisuje“. Moramo prvo da oslobodimo Beograd, pa onda da organizujemo, ako je potrebno, referendum i rešavamo probleme poput ovog sa Rio Tintom.

Vreme je da Englezi shvate da Srbi nisu Indijanci, Afrikanci i Aboridžini i da više ne mogu da rade u Srbiji ono što su radili u Africi, Australiji i Severnoj Americi.

(Stanje stvari)

Check Also

Jeremić: Bojim se da sledi ekonomsko rasulo, inflacija i nestašice!

Predsednik Narodne stranke Vuk Jeremić izjavio je u Novom danu da je njegov prvi politički …