EKSPERIMENT FILADELFIJA: AMERIKANCI ZNAJU PUTOVATI KROZ VREME JOŠ OD 1930.?

Nema ničeg uzbudljivijeg od traganja za tzv. Vremenskim strojem, spravom koja bi nas na pritisak gumba odvela u daleku prošlost ili, još bolje, u daleku budućnost. Uz H.G. Wellsa i njegov legendarni roman ima niz urbanih legendi o tome kako su neke grupacije uspjele ovladati tehnikom putovanja kroz Vrijeme i tako pronikle u nezamislive tajne

Postoji video kazeta na kojoj su zabilježene informacije o pokusima u Philadelphiji i Montauku koje bi, ako su točne, mogle izmijeniti tijek povijesti.

Na kaseti se nalazi intervju načinjen u nečijem domu na Long Islandu. Troje ljudi je sjedilo i razgovaralo o eksperimentu u Montauk, a među njima je bio i Preston Nichols, poznat po pokusima s putovanjem kroz vrijeme.

Napomene o eksperimentu u Philadelphiji

Philadelphijski eksperiment, poznat još i kao Projekt Duga, dugo je bio tema kontroverzi i rasprava. To je bio pokušaj mornarice da napravi brod koji ne bi mogao biti detektiran magnetskim minama niti radarom.

Također je bilo riječi o projektima koji su uključivali eksperimente sa nevidljivošću i kontrolom uma. Istina o ovom projektu nikad neće biti objavljena u javnosti.

Međutim, rezultati ovih eksperimenata su bili mnogo drugačiji i opasniji nego što je mornarica očekivala. Iako priča djeluje suviše bizarno da bi bila točna, previše slučajnosti upućuje na njezinu istinitost. Postoje lude priče o ovom zloglasnom eksperimentu: glasine o ljudima koji su bili ‘zamrznuti’ u vremenu mjesecima, o ljudima koji su putovali kroz vrijeme itd.

Nikola Tesla je 1930. umiješan u skupinu koja je eksperimentirala s kretanjem kroz vrijeme i prostor. Početkom tridesetih godina, Sveučilište u Chicagu je istraživao mogućnost nevidljivosti upotrebom struje.

Ovaj projekt je 1939. premješten u Prinstonov institut naprednih studija, nedaleko od Philadelphije . Tamo su uspjeli učiniti nevidljivim – manje objekte. Predstavili su ovu tehnologiju vladi. Pošto je rat bio u tijeku, vojska je željela da se istraživanja nastave u tom smjeru.

Tesla je došao do istog zaključka kao i Einstein, a to je da razvitak ove tehnologije ne bi bio korišten za dobrobit čovječanstva.

Vlada je 1943. provela test koristeći domaće životinje na brodu USS Eldridge u luci Norfolk. Životinje su postavljene u kaveze i brod je načinjen nevidljivim. Međutim, kada je brod ponovno materijaliziran, mnoge životinje su nestale ili su im ostali tragovi radijacije i opeklina. Tada se nisu održali testovi s ljudima.
Ipak, tvrdi se da je 12. kolovoza 1943. izvršen test sa ljudima bez njihovog znanja. Brod je nestao i sve se činilo u redu. Drugi pak tvrde da se eksperiment dogodio 28. listopada, a neki dokazi to i potvrđuju.

U ratnom dnevniku USS Eldridge-a piše: Eldridge je ostao u New Yorku i Long Islandu do 16. rujna, kada je krenuo za Bermude. Od 18. rujna do 15. listopada, prošao je kroz razne testove. On je 18. listopada krenuo za New York i tamo je ostao do 1. studenog. Od 1. do 2. studenog je išao ka Norfolku, a 3. studenog je pošao za Casablancu. Elridge je stigao u Casablancu 22. studenog i ostao tamo do 29. studenog, kada je ponovo pošao za New York.

Ovo nije čitav sadržaj zapisnika, već je dati naglasak na razdoblje kada se navodno dogodio eksperiment (28. listopad kao gore navedeno).

Reklo bi se da mornarica nikad nije izvršila te eksperimente, ali vlada je poznata po zataškavanju projekata zbog nacionalne sigurnosti. Primjer takve situacije je projekt Manhattan, tj. izgradnja atomske bombe, o čemu se nije pričalo dok nije postalo očito.

Mornarica je u potrazi za vjerodostojnim odgovorom sugerirala da je Philadelphijski eksperiment pobrkan s pokusima za razmagnetiziranje (maskiranje vidljivosti u odnosu na magnetske mine).

Ipak, brod nije bio u luci 4 sata, a ne par minuta. Prema legendi, brod je transportiran kroz vrijeme i prostor.

Nakon četiri sata se brod pojavio na svom mjestu sa zelenom izmaglicom na palubi. Neki mornari su djelovali ludo, drugi su bili bolesni, treći su doživjeli srčani udar. Neki su umrli, drugi su postali dio broda. Prema nekim izvještajima, ljudi su prosto nestali i nikada ih više nisu vidjeli.

Ali gdje se brod nalazio 4 sata? Neki kažu da je otputovao 40 godina u budućnost i završio u Montauku, New York.

Mornarica je sve negirala i rekla da su se ljudi izgubili na moru. Možda će se jednog dana saznati istina.

Mornarica je provela još jedan eksperiment na USS Timmerman-ovoj elektrani pedesetih godina. Pojavila su se svjetla od pražnjenja. Ova svjetla je ugledao Carlos Miguel Alende koji je odmah obavijestiti znanstvenu zajednicu. Mornarica vjeruje da je Alende pobrkao taj eksperiment sa Philadelphijskim eksperimentom.

Carlos Miguel Alende, poznat i kao Carl Allen, bio je čudan čovjek. On se 14. srpnja 1942. godine pridružio marincima, a 21. svibnja 1943. godine je otpušten. Zatim se pridružio trgovačkom brodu SS Andrew Furuseth, s kojeg je navodno video transportiranje Eldridge-a u Norfolk iz Philadelphije i obrnuto za nekoliko minuta.

On je o tome pisao u svojim pismima dr. Jessupu. Dopisivanje je trajalo neko vrijeme dok dr. Jessup nije odustao od svega jer nije mogao naći nikakve druge tragove, misleći da je u pitanju prijevara.

Jedan mučan trag se ipak pojavio

Dvije mornara su šetala parkom kada im je prišao unezvjeren čovjek. On im je ispričao fantastičnu priču o eksperimentu u kojem su mnogi članovi posade umrli. On tvrdi da su sve preživjele članove proglasili ludima. Jedan mornar je povjerovao u priču i kontaktirao dr. Jessupa, ispričavši mu priču.

Iako je ovo djelovao kao bitan trag, dr Jessup nije uspio učiniti ništa, a primijetio je i da mu se reputacija u znanstvenoj zajednici pogoršava. Vjerujući da postoji drugi svemir bolji od ovog, dr. Jessup je na kraju izvršio samoubojstvo 20. travnja 1959. godine. Neki vjeruju da ga je ubila vlada kako bi zataškala eksperimente.
Kratko nakon njegovog samoubojstva, pojavio se veliki trag. Taj trag je bio čovjek po imenu Alfred D. Belek.

Belekova priča je još bizarnija od Alendeove. On je tvrdio da su ga transportirali kroz vrijeme u budućnost i da mu je tamo mornarica isprala mozak. Zbog toga je postao uvjeren da se zove Alfred Belek, a ne Edward Cameron, kako mu je bilo pravo ime.

Belek ima doktorat iz fizike, tako da ima nekog tehničkog iskustva. Radio je 30 godina kao elektroinženjer tako da se njegovo znanje ne može baš zanemariti.

On je tvrdio da je tehnologija korištena u Philadelphijskom eksperimentu dobivena od vanzemaljaca.

Belek je također tvrdio da su dr. Albert Einstein, dr. John von Neumann i dr. Nikola Tesla bili uključeni u projekt. Neka kontroverza se podigla oko sudjelovanja Tesle pošto je on umro u New Yorku 7. siječnja 1943., dva mjeseca nakon početka projekta.

Princip koji stoji iza Philadelphijskog eksperimenta jeste “Teorija ujedinjenog polja”. Prema ovoj teoriji, gravitacija i magnetizam su spojeni na isti način kao masa i energija u jednakosti mase i energije (E = mc2).

Einstein nikad nije riješio “Teoriju ujedinjenog polja”, ali sama priroda Philadelphijskog eksperimenta sugerira drugačije. Moguće je da je ova teorija postala vladina tajna, pa čak i da je iskorištena za put u svemir bez rakete.

Teslini tornjevi ključni u eksperimentu

Nema puno informacija o tehničkim podacima eksperimenta. Osnovni dizajn uključivao je dva Teslina tornja (elektromagneta) postavljena na oba trupa broda. Tornjevi su uključivani na određeni način pri čemu je nastajala toliko jaka magnetska sila da je iskrivila samu gravitaciju.

Rick Anderson, međutim tvrdi da ima neke informacije na ovu temu. On tvrdi da su četiri RF odašiljača fazno postavljeni kako bi proizveli rotirajuće polje. On kaže da su umjesto dva tornja korištena četiri tornja koja su pokretala dva generatora. Neki znanstvenici čak vjeruju da su nuklearna magnetska rezonanca i Philadelphijski eksperiment povezani.

Drugi znanstvenik, Aleksandar S. Fraser vjeruje da eksperimenti ipak nikada nisu vršeni uz pomoć elektromagnetizma, već uz pomoć termalnih polja. Ta termalna polja su mogla izazvati optičku iluziju kojoj je prisustvovalo nekoliko svjedoka. Što se tiče nestajanja Eldridge-a, poznato je da neki vremenski uvjeti u oceanima uzrokuju i nestajanje otoka. Treći znanstvenik pak vjeruje da su korišteni zvučni i ultrazvučni valovi.

Zvučni valovi su mogli izazvati pojavu ‘zračne deke’ oko broda, što se poklapa s izvješćima. Mnogo eksperimenata s ultrazvučnim valovima je rađeno četrdesetih godina dvadesetog stoljeća, tako da postoji velika mogućnost da je Philadelphijski eksperiment jedan od njih.

Jaka zvučna polja su poznata po tome što loše utječu na ljude, što se također poklapa s izvješćima. Smatra se da je zelenu izmaglicu oko broda uzrokovala sonoluminescencija, pojava povezana s ekscitacije okolne vode pomoću jakog ultrazvuka.

Činjenica je da Eldridge nije funkcionirao kako treba nakon ovog eksperimenta. Ono što je najgore u cijelom slučaju su nuspojave koje je iskusila posada. Neki svjedoci, poput Alendea i Beleka, tvrde da se materija promijenila i da su ljudi mogli prolaziti kroz objekte. Kada je polje nestalo, oni su ostali zaglavljeni u pregradama ili podu. To je bio užasan prizor i mornari su nakon toga navodno poludjeli.

Neki od njih su uspjeli kontrolirati svoje ludilo. Priča se da je jedan čovjek sjeo sa svojom ženom i djetetom da večera, a zatim je prosto ustao od stola, prošao kroz zid i nikada ga više nisu vidjeli.

Zaglavljivanje posade nakon eksperimenta

Ipak, najgori učinci su bila ‘zaglavljivanja’. Zaglavljena posada je postala nevidljiva i nije mogla pričati niti dodirivati druge ljude neko vrijeme. O ovome je Alende pisao u svojim pismima dr Jessupu. Ovo zaglavljivanje je postalo poznato kao Zamrzavanje i trajalo je od nekoliko minuta do nekoliko sati, oštećujući psihu. Čovjek se mogao izvući samo ako bi ga drugi članovi posade izvukli iz tog stanja dodirnuvši ga. Zamrzavanje je moglo potrajati i nekoliko mjeseci što se nazivalo Duboko zamrzavanje.

Tijekom tog vremena, čovjek je bio potpuno svjestan okoline, ali nije mogao ništa učiniti. Duboko zamrznute su mogli uočiti samo drugi članovi posade. Potrebna su samo dva dana da čovjek potpuno poludi pri Dubokom zamrzavanju. Čovjek koji je bio zamrznut 6 mjeseci je već bio potpuno lud kada su ga izvukli.

Philadelphijski eksperiment je postao saga puna čudnih dešavanja i slučajnosti. Napominje se da je Alende vjerovao da je mornarica bila svjesna nuspojava koji su se pojavili kod posade.

Kada je pun izvještaj eksperimenta predan Kongresu, članovi su bili toliko užasnuti da su odmah raspustili projekt. Međutim, istraživanje je nastavljeno u okviru projekta Montauk ili projekta Phoenix, koji je vodio dr. John von Neumann.

Projekt Montauk se uglavnom bazirao na tome kako um reagira na međudimenzionalna putovanja. Von Neumann je navodno pokušao povezati kompjutere sa umovima i uspio u tome. Koristeći tu vezu, on je mogao utjecati na tuđe umove, otvorivši na kraju vremenski portal u 1943. godinu u vrijeme Philadelphijskog eksperimenta.

Čak je tvrdio da um može stvoriti materiju u bilo kojem trenutku vremena. Također je tvrdio da je poslao čovjeka po imenu Preston Nichols na put kroz vrijeme, što je zapravo i potvrdio Duncan Cameron 1985. godine. Mnogi ljudi vjeruju da projekt Montauk još uvijek traje.

Čitav scenarij je pun pitanja na koja vjerojatno nikada nećemo dobiti odgovor.

Nakon mnogo godina istraživanja, nisu pronađeni nikakvi službeni dokumenti koji podupiru tvrdnju o pokusima s nevidljivošću ili teleportacijom, a koji uključuju brod mornarice niti Philadelphiju ili neku drugu lokaciju.

Zavjet šutnje o ovom eksperimentu je proveden kroz sve institucije SAD-a.

FILM: Eksperiment Philadelphia

The Philadelphia Experiment (1984.)

Na osnovu ovog eksperimenta, snimljen je istoimeni hollywoodski film.

Sinopsis: Američka vlada radi na tajnom projektu čija nuspojava je otvaranje vremenskog portala koji dva pripadnika njihovog tima šalje 41 godinu u budućnost.

Uz ‘Povratak u budućnost’ ovo je možda i najpoznatiji time-travel film osamdesetih no za razliku od prvospomenutog ‘Eksperiment Philadelphia’ je navodno baziran na istinitim događajima. Iako se tako reklamira jasno je da je riječ o marketinškom triku (‘istiniti događaj’ je pod navodnicima).

Godina je 1943. Američka vojska provodi supertajni eksperiment s ciljem sakrivanja svojih brodova neprijateljskim radarima. Skupina stručnjaka sprema se započeti sa završnom fazom eksperimenta u luci u Philadelphiji. Nešto naravno pođe po zlu te se na sveopće iznenađenje otvara vremenski portal u 1984. godinu. Članovi istraživačkog tima David (Michael Parè) i Jimmy (Bobby Di Cicco) tako završavaju u osamdesetima.

U desetljeću čudnih frizura, flipera i sintersajzera upoznaju Davidovu buduću ljubav Alilison (Nancy Allen iz ‘Robocopa’) koja naravno ne može povjerovati u njihovu nadasve neobičnu priču. Uskoro će se naći u bijegu od vojske, policije i u utrci s vremenom u potrazi za nestalim portalom kako bi se vratili u svoje vrijeme prije nego što naprave nered u budućnosti.

Iako se nekim filmovima iz pre-CGI osamdesetih ne može osporiti visoka razina specijalnih efekata ovo definitivno nije jedan od njih. Ne smijemo zaboraviti kultnog horor režisera Johna Carpentera koji potpisuje produkciju ovog naslova.

 (conspiracycentral.com)