Home / TEMA DANA / Tragedija u Aleksincu nas suočava sa dubinom potonuća Srbije u Antisrbiju

Tragedija u Aleksincu nas suočava sa dubinom potonuća Srbije u Antisrbiju

500
Selo Glogovica, kraj Aleksinca. Pogibija majke „M.P.“ (46 godina) i sina „D.P.“ (16 godina) od strujnog udara…

Kada malo zagrebemo ispod naslova kojim je pokušana da se postigne što manja uzbuna u duši čitaoca time što nisu navedena imena žrtava nego samo inicijali, dolazimo do kompletnije priče.

Ta priča nas suočava sa sviješću o dubini potonuća Srbije u Antisrbiju; ali možemo izabrati i da na nju reagujemo pozitivno – time što ćemo poći od sebe i početi nešto konkretno da radimo.

Radi se o siromašnoj, petočlanoj porodici. Otac, majka (pomenuta pod inicijalima kao „M.P.“), sin („D.P.“) i još dvije kćerke. Porodica nije imala novca da plati račun za struju, pa ih je EPS isključio sa mreže. U Antisrbiji u kojoj plate kasne ili se i ne isplaćuju, a računi dolaze tačno u dan, nimalo čudna slika.

Zatim su članovi nesrećne porodice, da bi se ogrijali u ledenim danima, bili prinuđeni da se nelegalno priključe nekom žicom na električnu mrežu.
A onda je dunuo hladan vjetar, žica se otkačila i pala blizu šesnaestogodišnjeg D.P.

On je rukom posegao za žicom i udarila ga je struja. Zatim je pritrčala njegova majka da bi mu pomogla, ali je struja udarila i nju.
Oboje su poginuli.

Pored toga, EPS je prije oko mjesec dana isključio još oko 30 kuća u ovom selu sa svoje naponske mreže, čak i kućama u kojima ima bolesnih i starih, i trudnica.
Za to vrijeme, šiptarija u selima oko Bujanovca ne trpi nikakve restrikcije.

Šta mislite da li oni redovno plaćaju?

Naravno – ovo je samo JEDNA dimenzija problema – dimenzija nebrige režima o svom sopstvenom narodu.

Druga dimenzija je NAŠA lična odgovornost.

Gdje smo mi? Gdje su bile komšije i sugrađani iz tog sela i iz Aleksinca, da se organizuju i sakupe neku pomoć za porodicu „P“?

Zbog čega na primjer – nigdje nema inicijative da se udruži nekoliko dobrostojećih porodica i da se obavežu da će svakog mjeseca određenu svotu odvajati za jednu siromašnu porodicu iz svog kraja, sela ili grada?

Zašto jedan takav aktivizam ne bi mogao da se ukorijeni u našem narodu?

Tek kada zaista budemo društveno aktivni, i borili se direktno jedni za druge – tek tada ćemo moći s punim moralnim pravom da okrivimo režim za nebrigu o našim sunarodnicima, jer se ni mi nismo posebno pretrgli od konkretne i društveno korisne brige za naše sunarodnike, s izuzetkom prolivanja suza na društvenim mrežama od čega oni neće imati mnogo koristi.

Režim je kriv, ali i mi smo odgovorni.
Jednom riječju – biće nam bolje kada mi postanemo bolji.

(Agencije)

Check Also

ŠTA SE KRIJE IZA SUKOBA RUSIJE I GRČKE..?

Napori da se ugrozi dogovor o imenu Makedonije, u kombinaciji sa jačom saradnjom Ankare i …