Web-Tribune.com Vaše mesto za novosti…
Prenatalni uzroci: porodične forme cerebralne paralize; definisani prenatalni sindromi; hromozomske abnormalnosti; dokazane kongenitalne infekcije (toksoplazmoza, rubeola, citomegalovirus, herpes); cerebralne anomalije (uključujući neodređenu primarnu mikrocefaliju i fetalni hidrocefalus); manjak kiseonika; alkohol ili lekovi upotrebljavani za vreme trudnoće.
Cerebralna paraliza može se definisati kao grupa poremećaja pokreta i položaja uzrokovana defektom ili oštećenjem nezrelog mozga. Pojam „cerebralna“ odnosi se na mozak, a „paraliza“ na poremećaj pokreta i položaja. Definicija i dijagnoza cerebralne paralize još su uvek predmet mnogih diskusija. Predlaže se i novi naziv za cerebralnu paralizu – „središnji motorni deficit“, verujući da je to bolje razumljiv termin.
UZROCI CEREBRALNE PARALIZE I FAKTORI KOJI povećava verovatnoću DA ĆE DIJETE IMATI CEREBRALNU PARALIZU
Uzroci cerebralne paralize i faktori koji povećavaju verovatnoću da će dete imati cerebralnu paralizu dele se na prenatalne (od začeća do porođaja), perinatalne (kratko vreme iza porođaja i jednu nedelju posle porođaja) i postnatalne (posle prve nedelje posle porođaja).
Prenatalni uzroci: porodične forme cerebralne paralize; definisani prenatalni sindromi; hromozomske abnormalnosti; dokazane kongenitalne infekcije (toksoplazmoza, rubeola, citomegalovirus, herpes); cerebralne anomalije (uključujući neodređenu primarnu mikrocefaliju i fetalni hidrocefalus); manjak kiseonika; alkohol ili lekovi upotrebljavani za vreme trudnoće.
Perinatalni uzroci: moždano krvarenje u unutrašnje prostore mozga i / ili u moždano tkivo; periventrikularna encefalomalacija – oštećenje moždanog tkiva lokalizovanog oko ventrikula (prostor s likvorskom tečnošću) uzrokovana manjkom kiseonika ili problemima s protokom krvi; potvrđeni edem mozga ili evidentnosti neonatalnog šoka, npr. potreba za oživljavanjem; niski Apgar ili niski pH, mehanička ventilacija više od sedam dana ili komplikovana pneumotoraksom; neonatalni meningitis; neonatalne konvulzije; teška žutica, vrlo niski nivo glukoze ili drugi metabolički poremećaji; značajni rizični faktor je prerani porođaj (Prematurus), osobito ako postoji istovremena višestruka trudnoća -dvojci, trojci … – ta deca se moraju shvatiti kao neurorizična dok se ne dokaže da nisu, stoji na službenim stranicama Hrvatskog saveza udruženja cerebralne i dečje paralize
Postnatalni uzroci: trauma mozga; infekcije; vaskularni problemi; neoplazme; manjak kisika.
ZNAKOVI KOJI POBUĐUJU SUMNJU
Kada dijete ima oštećenje mozga, onda će različiti simptomi i znakovi voditi roditelje da posumnjaju da nešto nije u redu. Neki od tih simptoma i znakova su: otežano sisanje, disanje i gutanje, što pobuđuje sumnju na leziju mozga; slaba kontrola glave poslije dobi od tri mjeseca; prekomjerna napetost ili mlohavost mišića; nesposobnost sjedenja bez potpore od 8. mjeseca; upotreba samo jedne strane tijela; poteškoće hranjenja; jaka iritabilnost; odsutnost osmijeha.
DIJAGNOZA I TRETMAN
Konačnu dijagnoza cerebralne paralize postavlja neuropedijatar i/ili fizijatar.
Budući da nema dva ista djeteta s cerebralnom paralizom potreban je individualni program tretmana. Fizikalni terapeut, radni terapeut i govorni terapeut nastojat će poboljšati djetetov posturalni tonus, pokrete i govor. Učinkovitost fizikalnog tretmana ovisi o težini oštećenja mozga i postojanju drugih oštećenja, kao što su malformacije i defekti osjetila, epilepsija i drugo, te o samom tretmanu, tj. vrijeme kad je započet, koliko je ciljan i kakvim se intenzitetom provodi.
Osim oštećenja pokreta i položaja, dijete sa cerebralnom paralizom može imati i druga stanja koja ometaju rast i učenje. To su mentalna retardacija, konvulzije, problemi vida, oštećenja sluha, govorni poremećaji, problemi učenja, poremećaj pažnje i hiperaktivnost.
Roditelji moraju prihvatiti svoje dijete kao osobu kojoj se dogodilo da ima cerebralnu paralizu, a ne kao cerebralno paralizirano dijete. Najvažniji terapeuti u tretmanu djeteta su roditelji. S rastom djeteta individualna terapija postaje nedovoljna. Dijete je potrebno uključiti u vrtić, a kasnije i u školu.
I na kraju, ali ne i najmanje važno: ne postoji niti jedan opravdani razlog zbog kojega osoba s cerebralnom paralizom ne bi mogla zasnovati radni odnos za zanimanje za koje je osposobljena.
